PROMOCIJA knjige Branka Valića

Nisam bio, ali nisam niti trebao biti, a da bih znao da je bilo lijepo. 

 Nisam bio na promociji zbirke poezije Branka Valića  "Ludi mjesec" koja se je održala 28.06.2014. u restoranu "Veli vrh" u Puli. Kažu da je bilo onako posebno ugodno uz čitanje poezije, predstavljanje autora, svirke na harmonici, ali i uz ples. S obzirom da nisam upoznat tko je sve bio samo ću istaknuti da su u toj pjesničkoj večernoj priči imale udio i dvije članice KUPP-a, Ivanka Arefijev i Alba Istrtiana. Po iskazu Ivanke, a i po čitanju raznih komentara Brankova  večer  je svima nazočnima dala puno, a ponešto i trajno. Prijateljstvo...
Čestitke Branku!
Zaboravih reči, NISAM bio jer sam predaleko!!!!

 

 

 

 

 

 

Darovani Soneti Vu Rukopisu

Ufff kak je bilo vruće,a već je bilo skoro predvečerje, kurilo je dobrih 33 vu hladu. Zoran Homen i ja u njegovoj pili oblečeni vu klimu furamo prema Koprivnici prema knjižnici Fran Galović. Raspoloženje i više nego dobro popraćeno ugodnom mjuzom s radija. Malo se spominamo o nama, malo o jučerašnjoj donacijskoj izložbi Sunčice Tuk i malo o našem večerašnjem razlogu putovanja, o pjesniku, književniku i slikaru Milanu Frčko.
Znamo da ne znamo preveč o Frčku, ali i ono kaj znamo je sasvim dosta da smo se još doma veselili ovom putu. I kaj da vam rečem, od prve smo našli Koprivnicu, parking, ali i knjižnicu.
Knjižnički prostor za programe dupke pun posjetitelja tak da bolje nemre niti biti pun i dost njih nas dva poznamo tak da nam je mam nekak postalo još lepše i ugodnije.

Počelo je!

Za stolom kao voditelj programa (domači rečeno moderator) je bil Marko Gregur i odmah se je hitil na glavnu temu ove večeri, pričal je s opuštenim divljenjem o Donaciji oko 70 sonata ručnom pisanih (rukopisa )Milana Frčka gradskoj knjižnici Fran Galović u Koprivnici. I dalje je krenulo s recitacijama i to i te kak dojmljivim Ivana Picera i samog autora Milana Frčka. O kvaliteti radova i značaju ove geste nam je stručno odpripovedal Mario Kolarić, a glazbeno nas je odzdigel od stolca Međimurec Mirko Švenda Žiga. Svi su dost pljeskali i bili zadovoljni viđenim tako da Zoran i ja također nismo mogli ostati imuni na to, pljeskali smo za trojicu.

Ova večer bu ostala sigurno zapisana kao jedna posebna večer za književnost gdje je rukopis, (soneti pisani rukom) opet dobil svojega sljedbenika i važnost.

 

Poslije programa druženje se je zdušno i vrlo prihvatljivo nastavilo vu pivnici i ispred nje.

Meni je ovo bilo posebna draga večer jer su tu došli i moji članovi Udruge KUPP Sanja Damjan, Ana Jakopanec, Ana Rajković, Stjepan Golubić i mada nismo imali cajta zajedno otići na piće bilo mi je drago da sam ih videl. I tu je bil još jedan moj osobni gušt, osim kaj sam srel dosta svojih prijatelja umjetnika, kaj sam upoznal i svoju Facebook frendicu Božicu Božinov.

I Zoran i ja smo se složili da nam je ovo bila ugodna večer i da je lepo biti na takvom programu gdje dojde tak puno ljudi.
Čestitamo Milanu i svima onima koji su sudjelovali oko realizacije ove ideje.

 

 

 

 

 

 Objavljen članak u Glasu Podravine 

Pjesme na Esperanto

Jezici ne smiju biti prepreka uživanja u poeziji.
Iako možda ne razumijemo što i o čemu se govori, ali sama izražajna dinamika recitiranja nas može donekle unijeti u osjećaje pjesnika.
Pošto ove dvije pjesme koje ću predstaviti od Milice Ježovite, članice KUPP-a, nemaju zvučni zapis predstavit ćemo vam ih ovako.
Prvo na Esperantu, a zatim na našem jeziku.

Moram dodati da Milica ove pjesme šalje u Zagreb, u Havanu na Kubi, u Latinska Ameriku, u Poljsku i Rusiju na natječaj esperanta u kojemu su zastupljene sve zemlje gdje je prisutan esperanto.
"Unija UZE esperanto" je natječaj poezije, proze, romana, putopisa itd.
Dani esperanta knjige i pjesme i poezije.

Krizevci urbo mia

Pasas tempo kaj esperon for portas
Multajn amojn stelistoj for prenas
Urbo mia, unusola en la mond
Vi belas kiel la plej bela flor
Kaj tial mi vin amas plej multe en la mond
Cio ligas min kun vi , krizevci.,urbo mia.

Foriri el vi igas malfacile
Car ne estas la plej bela afer
Vivi en vi pace kaj moneste
Car vi ciam estas la sama olda
Kiun trankvileco ornamas
Tiel vi en mijaj okuloj ekzistas
Mia unusola hejmurb
Mi povas esti kie ajn en la mond
Kie en vi restas mijaj sentoj
Kaj mia kor.


Križevci moj grad

Vrijeme prolazi i odnosi nadu
Mnoge ljubavi lopovi ukradu
Grade moj jedini na svijetu
Lijep si ko najljepši cvijet
I zato te volim najviše na svijetu
Sve me uz tebe veze Križevci
Grade moj
Odlaziti iz tebe sve mi je teze
Zato nema ljepše stvari
U tebi živjeti mirno i časno
Jer ti si uvijek onaj stari
Sto mirnoćom krasi
Takav u ocima mojim postojiš
Moj jedini grade
Mogu biti gdje got na svijetu
Kad mi osjećaji i srce u tebi ostane.
-------------------------------------------------------------------------

Printempo


En la tuta mondo, al ciu
La plej gojaj tagoj
La homoj kantaj kaj gojas
Kaj ciu satas tiun tempon carman
Car tio estas nokto vere mirinda
Ke glorigi prilumi carme printempa nokto
Printempo sajni bela,flori rozo
Ritmo vivi starti
En rondo eterna felico.


Proljeće

Cijelom svijetu, svakom čovjeku
Najradosniji dan
Ljudi pjevaju vesele pjesme, vesele se
I svatko voli to doba, jer to je prava čarobna noc
Kada će nam žuti mjesec doc
Da osvijetli čarobnu proljetnu noc
Proljeće izgleda lijepo,cvjetaju ruže
Ritam života kreće
U kolo vječne sreće.

FRANJIN ODLAZAK U MIROVINU

Kupovavši danas u dućanu naleteh baš na jednu dirljivu i drugačiju priću današnjice. Blagajnica mi je prilikom uzimanja love došapnula sva ozarena da večeras ide na feštu. Uz on apitanja kome, kada i gdje odgovorila je da  njezin prijatelj s posla, Franjo Picig, želi proslaviti na veliko svoj odlazak u mirovinu. Da Franjo želi to proslaviti sa što više svojih prijatelja i suradnika.
E kako mi je ta priča legla s obzirom da znam kako je Franjo dobar čovjek i kako je zdušno i predano radio sve svoje poslove. Jednostavno se nameće zaključak da tko je dobar je dobar pa u bilo kojoj situaciji. Zanimljivost je i način kako ih je pozvao pokazavši da je još uvijek pun maldenačkoga duha. Napisao je pjesmicu ( stvarno ne znam da li je to on pisao ili netko drugi u njegovo ime, što je nevažno) u kojoj je tema on sam, njegovu poslovi  koje je prošao i prijateljstvo.
Svaka čast Franji na ideji i želji da svoje zadovoljstvo podjeli sa drugima, s prijateljima. I nek nam bude sretan i zdrav što duže tak da njgova klet i gorice blistaju....
Zanimljiv je ovaj spoj PJESNIŠTVA i ljubavi prema ljudima i životu...

Putopis po Italiji

Članica KUPP-a Antonija Željka Kahlik nam je priuštila baš jedan krasan slikovni i tekstualni mali  putopis. 
Uživajte i putujte s Antonijom kao što sam i ja...

 original blog Antonije

http://www.demetra1.blog.hr/#gallery[1399012267]/0/

život je kako kada

06.06.2014., petak

Montagnana

Ponekad me naljute neki napisi pa ne izdržim šutjeti. Viknem, kriknem, zapišem, posvađam se sa familijom i ohladim se nakon što ispušem ljutnju. I tako sasvim smirena vraćam se na putovanje kroz talijansku pokrajinu Veneto. Nakon Mantove jer nam je bilo zacrtano u itineraru dolazimo vidjeti grad koji je još uvijek cijel opasan savršeno uščuvanim zidinama. Tek kada ih vidite shvatite koliko je to morao biti velik grad u srednjem vijeku. Montagnana. Očito nije previše u popisu turističkih organizacija jer je osim nas jedva koga od turista bilo. Uglavnom zastane vam dah od pogleda na te zidine iz petnaestog-šesnaestog stoljeća. Ostavljamo auto izvan gradskih zidina jer se grad s vremenom proširio i danas cijeli izgleda kao grad u gradu iako je izvan zidina sve u zelenilu. Impozantna veličina zidova poziva da se uz njih slikate ili da jedan od ulaza u grad pokušate cijeli uhvatiti bez ljudi, no iako tog dana nije bilo ne znam koliko turista nisam uspjela. Izvan zidina je bio poznati opkop koji je danas zarastao travom, a ni naznaka mosta nema, tek pošljunčan dio gdje je nekada bio most. Kao i svuda glavnim trgom dominira gotička katedrala iz 15-16 stoljeća nije zabranjeno fotkanje, ali ne koristiti fleš piše upozorenje pa su fotke slabije kvalitete Trg je gotovo prazan, nešto malo ljudi kupuje povrće i voće, lagano je nešto škrapalo pa smo i mi požurili kupiti jagode dok ja hvatam još zanimljiv dvorac nisam sigurna koji je od dva poznata San Zeno ili Rocca degli Alberi. Ponestaje mi vremena za saznati. Hvatam drugu stranu trga Spuštamo se ulicom prema izlazu. Ispred nas gradski redari i još jedan pogled na zidine izvana i nastavljamo put prema Camping Oasi.

04.06.2014., srijeda

Bolje da ljulja nego da žulja

Ne sjećam se kada sma zadnji put napisala dva posta u istom danu, ali evo me jer ne mogu prešutjeti, a to mi je često minus u životu. Čitam danas na portalu kako je Angelina smršavila 14 kg u mjesec dana, kako su liječnici zabrinuti i sve tako o tome koliko je koja poznata faca sa estrade smanjila obujam struka. Bože dobri, pomislim da bi sve koji žele izgledati kao kosturi, a uz put nameću svoje viđenje ljepote ostalim ženama, trebalo definitivno izolirati na neki otok i to ZAUVIJEK. Da pišem velikim slovima jer jedino tako mogu zavikati u ovom virtualnom svijetu. I nije čudo da se kada je žena u pitanju uopće ne pita koliko je pametna, koliko sposobna, koliko vrijedna već samo koliko kila ima viška. Kojeg viška? Vjerojatno ti hodajući kosturi koji diktiraju izgled žena misle da se muškarci okreću samo za njima. Ne razumijem i nikada neću shvatiti to i takvo razmišljanje. Od postanka svijeta putenost je bila razlog koji je muškarce osvajao. Ništa se ni danas nije promijenilo. Ne želim hvaliti pretilost koju je izazvala brza prehrana pa gotovo cijela populacija tamo preko bare slijepo slijedi Anegilnu i njoj slične. Čudi me što se kod nas na portalima, u časopisima reklamiraju isti proizvodi kao što je Nidora s kojom je Enđi u mjesec dana maknula sa ionako nikakvog tijela još 14 kg. Pa pobogu ženski svijete hoće li ikada biti kraj mučnom životu koji se uporno vrti oko vage, celulita, bora i potrebe stalno biti utegnutog tijela kao da vrijeme stoji. Stvarno sam se razljutila jer ako malo bolje pogledamo muški svijet uočit ćemo slijedeće: mnogi već sa trideset ostaju skoro sasvim ćelavi i to je O.K. U istim godinama, a kod nekih i ranije tzv pivski trbuščić lagano pokazuje tendenciju oblikovanja. Kako će godine prolaziti sve će biti izraženiji. Hlače će se odjednom nositi niže od struka jer tako manje smetaju. Istina neki će pokušati dnevno sate i sate provoditi u teretanama kako bi zadržali pločice, oblikovane bi(i ostale)cepse, ali onog dana kada im teretana postane teret sve će se srušiti kao kula od karata i objesiti kao prazna vreća ako se ne popuni salom. No žene uredno prihvaćaju svoje muškarce takve kakvi jesu, pa zašto nas onda tvornice svega i svačega uvjeravaju da mi svojim muškarcima nismo dovoljno privlačne ako imamo koju kilu viška, ako nam se na trbuhu nakupilo nešto sala, ako su nam bokovi nešto širi, zašto? Oko svega se vrti profit i zbog toga ja ostajem ovakva kakva jesam bez dijeta i bez potrebe biti hodajući kostur pa makar se više nitko za mnom ne okrene. Iako znate što, vidim ja kako se dosta njih okrene za ženom koja ima sjajne obline i koja ih zna nositi samosvjesno. Ona prastara istina: „Bolje da ljulja nego da žulja“ živjet će sve dok bude svijeta, sigurna sam. 04.06.2014.

Mantova

Vrijeme odmora, mislim onih godišnjih uskoro dolazi pa da priložim još malo mog skitanja. Tko zna možda netko poželi, naravno ako u kojoj čarapi ima još koji euro, zaviriti u gradove Italije koji nisu turistički razvikani kod nas. Ne reklamiram Italiju nego samo pišem kratko o viđenom. Moja najstarija kćerka je kako ju od milja ponekad zovem već dugi niz godina Talijanka pa tako s njom, zetom i unucima nađem se i na nekim putovanjima. Ovaj put je to bilo u dijelu kojeg zovu „Mala Venecija“. Udaljeno oko pedeset kilometara od Venecije. Camping Oasi. Naš smještaj u 80 kvadrata stacioniranih, komfornih kamp kućica. Kamp je u trokutu između Jadranskog mora i ušća rijeke Brente. Iako je druga polovica travnja još je prerano za aktivnosti na moru, no ipak u kampu je dosta živo. Ljudi dolaze, čiste i spremaju osobne prikolice kako bi sve bilo spremno za toplije vrijeme. Na putu prema Camping Oasi prva nam je destinacija bila Mantova.

Dok moji čekaju u redu za doručkom ja klikam u blizini

crkvica iz 17 st. Dan je mokar, siv i stalno škrapuca. Vrijeme nije za obilazak, a ni temperatura

od samo 13 stupnjeva. Ja delicije fotkam izvana, a onda uživam u nutra

Nakon zadovoljenih apetita krećemo u obilazak središta i poznatog dvorca obitelji Gonzaga

Oko jednog od vlasnika, a zbog njegovog slobodno možemo reći raskalašenog života Verdi je skladao operu Rigoleto

tako se kuća u kojoj ćete dobiti sve turističke informacije zove

Prostranost trga

može se dobiti samo sa nekog od tornjeva, a kako smo mi bili u obilasku

oko i unutar dvorca koji po velićini izgleda kao manji grad

sa jednako velikim crkvama

a u crkvi sv. Barbare su ove predivne orgulje

iz sedamnaestog stoljeća. Mantovu je pogodio zadnji teški potres i još se oporavlja, tj. restauriraju se dijelovi dvorca, i znamenitih građevina

Teško je dobiti razmjere potresa i ljepotu nekih dijelova središta kada su posvuda dizalice i skele. Ova crkva Rotonda sv. Lorenca je najstarija crkva u Mantovi (1083 g.)

Od Milana do Venecije i nazadkoga zanima (http://it.wikipedia.org/wiki/Rotonda_di_San_Lorenzo). Još pogled na vrt

u kojem su uživali kao i na jednu od mnogih prekrasno oslikanu fasadu

Obići tako veliki grad nije jednostavno za jedan dan. O umjetnim jezerima koja okružuju Mantovu neću govoriti, o famoznom kazalištu, ostalim sjajnim građevinama isto neću jer sve to možete vidjeti na (http://hr.wikipedia.org/wiki/Mantova) službenim stranicama. Bilo bi sjajno vratiti se još koji put.