Noć muzeja i FEŠTA za koju je "kriv" Zoran Homen

   Zapravo ne bih ja sada tu pričal o programu na noći muzeja koji je bio i ove godine izvanredan, nadahnut i iznimno edukativan, ja bih zapravo odmah skočio na posljednji dio tog programa, a to je oproštaj dosadašnjeg kustosa muzeja u Križevcima, Zorana Homena. Ušuljao se u mirovinu, glasno, veselo i uz čak dvije glazbe.

Svi čekaju taj dan kada se službeno prestaje s radom i punjenjem državnih proračuna kao što su mirovinski i zdravstveni fond i tome se svi silno vesele. No kada dođe taj dan, taj trenutak oproštaja od dosadašnjeg dijela života tu se rodi sjeta, tuga, često i nesnalaženje i od velikog nagovještaja da će se u mirovinu otići s praskom, zapravo se ne dogodi ništa. Dvije tri riječi prijateljima, koja čašica za ohrabrenja za nove "slobodne" dane, tapšanje po ramenu, podrške i odobravanja  i to je uglavnom to.
Nadam se da ste već shvatili iz ovog uvodnog dijela teksta da Zoran Homen nije to uradio niti blizu tome. Naprotiv.

Uopće ne znam od kuda da krenem, najradije bih rekao kraj, a to je da smo uz pjevanje, bučno druženje, dobru klopu dočekali i pola četiri ujutro. Grla su nas bolela jer "zatrajali" smo čak dvije muzike (tamburaše i predobrog glazbenika iz Bjelovara Darka Domjana i njegovog frenda), umor je stisnuo, ali zadovoljstvo na licu što poznajemo Zorana, što smo mu prijatelji,što smo mogli provesti s njim ovu "njegovu" noć nije jenjavao. Tako je bilo nama, a sada si možete samo misliti kako je bilo Zoranu koji je uz to još i cijelo vrijeme s njima svirao da li usnu harmoniku ili ritam na "bubnju".

Prvi dio je bio službeni , klasičan oproštaj kada se svi koji su surađivali sa Zoranom, a bilo ih je, BILO, su mu poklonili određene i primjerene poklone što je Zoran stoički izdržao dajući si truda da sakrije emocije i da nas s kojom doskočicom još i zabavi. Moram reći da nas baš i nije bilo malo, možda devedeset ili više, tko će znati i kako brojati kada su ti oči suzne. E, za suze sam bio zadužen ja, jer sam mu na kraju tog službenog dijela pročitao pjesmu "I to si dočekal" namijenjenu samo njemu i njegovom skoku u mirovinu. Moram reći da ja inače nemam tremu niti mi je teško čitati pjesme, zapravo mi je to baš gušt, no čitajući ovu i gledajući Zorana od pola pjesme na dalje jedva sam izdržao, a da ne zacmoljim.

Nakon toga su se samo redale, glazbene pjesme, čestitanja, dobra klopa, ugodni razgovori, puno osmijeha i predobrih želja, podrške na sve strane i od svih nazočnih.

Nisam vam rekel da mu je još bil i rođendan. Zorane SRETAN ROČKAS!

Iako sam strašno sretan što je Zoran otišao u zasluženu mirovinu ipak moram reći da mi je isto toliko jako i žao jer je On izgradio, podigao, uzdigao jedinstveni kulturni izričaj koji nitko na taj "srca pun način" više nitko neće moći pratiti.
 Evo pjesme koju mu napisah:
 

I TO SI DOČEKAL

Znam da ne vjerujete i da vam nebu jasno kaj bum rekel sad

i mene to začuđuje, ali istina je, negdar zdavana i Zoran je bil dečec mlad.

Vu zori vremena vu Osijeku se 1951. rodil

i za čas je Dravom spram Đurđevca otplovil,

da bi vu njem osnovnu školu i gimnaziju nekak zbavil.

zatim je jedno jutro zbrisal vu Zagreb da bi se tam kakti proslavil,

morti i je, jer je fajn brzo diplomu profešora arheologije zgrabil.

A onda je odlučil vu Prigorju,vu Križevcu, posla kustosa muzeja zeti

iz čista mira kakti! Ha! Tam vu Đuđevci ga nisu hteli, pa da im se osveti.

I da pokaže  svojima, ali i celom svetu da se podravec  svukud more snajti

da pošten, vreden i poštivan gde god bil može biti, ali i dubljega traga ostaviti.

Od mala je spameteno skužil da on neće biti poljoprivrdeni realista

pak se zato primil palete i kista ponosno kličući, dečki ja bum hiperrealista.

I umesto da ima obrađena polja i vinograde od rada, znoja, muke i motike

on je vu hladu se to triput lepše naslikal, dobijajuči peneze i moćne kritike.

Ni baš odmah znal koje bi si teme za slikati zbiral

pak se je lepo setil kuruzovine i stavica gdje još ko študent dekle ofiral,

iako ne znam baš da ih je tak puno kak priča diral

prije bi rekel da nas je sve ova leta samo dobro šmiral.

I onda mu je isto kak i Sir Isaacu Newtonu, jabuka pala na glavu,

onak ošamučen kroz maglu to je zabunom  naslikal i opet je bil vu pravu.

I tako su nastali motivi kojima se danas svatko divi

dok on zadovoljno gušta i prodaje nam fore

da uz puno upronosti to baš svatko tak more.

Odišel je Zoran najsretneši vu mirovinu,

a meni vam to zgleda

kak da se raširenih ruku samo hitil vu svoju novu slikarsku hladovinu.

Slavonac, picok, prigorec... se je on to

i svima nam je u srcu ostavil velki spomen,

HVALA TI kaj si došel vu Križevce, Zorane Homen.

PjerJP

GALERIJA MATEŠIN -Noć muzeja

Petak, 29. siječanj 2016.
 Neki "petki" mi često znaju biti pomalo zahtjevni, pa je tako bio i ovaj. Zahtjevnost se ovaj puta ocrtavala u tome koja od tri programa u tri različita mjesta da odaberem i da ih posjetim. S obzirom na to da je postojala mogućnost da ipak u jednoj večeri stignem i na dva programa, jasno da sam tu opciju i izabrao. Prva opcija je bila odlazak u Čazmu, zapravo u Bojanu i posjet Galeriji Franje Matešina. O tome čovjeku i slikaru sam čuo bezbroj superlativa i baš sam se radovao tom susretu. Pošto je lijepo dobre stvari podijeliti s drugim sa mnom je išla moja prijateljica slikarica Boba Csik. Moram biti iskren i reći da sam za Čazmu zapravo imao dva aduta zašto tamo ići?
Drugi motiv je bio promocija zbirke pjesama "Moja te ljubav čuva" moje prijateljice pjesnikinje Nede Culete.
I da, sada tu slijedi jedino primjerena rečenica, došao sam i ušao i likovnu bajku. Famozno, od uređenja prostora, kvalitete i motiva radova, veličine stalnih, ali prodajnih postava, uređenjem dvorišta, amfiteatrom... Franjo i njegova mnogobrojna obitelj su me oduševili i to ne samo radom i požrtvovnošću s kojom su ovo postigli već i s puno malih izvrsnih ideja koje su se uklopile u, kao što sam već i rekao, bajkovitu cjelinu. Da skratim, ovo što je postigao Franjo svaki slikar na svijetu o tome mašta i htio bi imati. I kao što to kod nas biva, to je postigao sam sa svojom obitelji bez neke značajne, ili nikakve podrške društva.

Jedan od programa koje su bili ove večeri je bila i promocija zbirke pjesma "Moja te ljubav čuva" Nede Culete iz Čazme. Da život iznjedri svaki čas pomalo iznenađujuće detalje koje ti život ukrase potvrdilo se to i ove večer. Na promociju su došli Nedini prijatelji iz Vrbovca, Zagreba, Križevaca i drugih mjesta i bilo nas je puna sala. Mnogi od nas smo se otprije poznavali i baš smo se ugodno družili, a tome je pridonosila i topla vatra pucketajući u otvorenom kaminu nama iza leđa, ali i predobri mirisi tek pečenih krafni.. Iako sam došao samo kao Nedin gost i osoba koja je u njenoj zbirci napisala jedan mali osvrt, na nagovor autorice u posljednji čas sam dobio čast da budem i moderator i glavni gost ove njene posebne književne večere. U druženje s Nedinim pjesmama svi smo uživali da li ih slušajući kao recitacije ili kao uglazbljene (autor glazbe i izvođač -Boris Krivec), tako da se stvorila baš dobra atmosfera zajedništva što je ovoj promociji dalo pečat posebnosti.

Vraćanje kući je bila vožnja puna ugode jer smo Boba i ja cijelim putem puni pozitivnih emocija pričali i prepričavali viđeno i doživljeno.
I da na kraju dodam da sam stigao i na taj planirani moj drugi događaj te večeri, a to jer bila noć mozeja u Križevcima i na proslavu odlaska Zorana Homena u mirovinu. A to je sad neka druga priča koja je trrajala do pola četiri ujutro.

Vu LIPI promocija knjige ROBERTA RODMANA

Teško je pisati i opisati nekaj kaj je fest lepo, puno je lakše pisati nekaj ružnoga jer si moreš dati maha i svi ti mam poveruju od prve. Ak' pišeš o nečem lepom onda misle da pretjeruješ, da imaš koristi od toga zato si takav i svakakve drugačije fele zmišljaju samo da bi umanjili važnost izrečenog. No, mene vam je baš za to briga i to iz čistog razloga kaj nam je večeras bilo predobro.
Nigdo iz sale ni zišel i otišel, a da nije bil sretan i zadovoljon kaj je ovu večer odlučil provesti vu prostorijama Društva "Lipa" i kaj je još najvažneše, svako od njih, a bilo nas je puno, je imal potrebu to izreči i naglasiti. Program pun iskrenosti, dobrote, pozitivnih emocije, kvalitetnih pisanih reči, fine glazbe, dobronamjernosti i prijateljstva.
Sad se pitate, a o čemu sad ovaj tu drobi?

Da ste bili znami sigurno se nebi to pitali već bi zdušno potvrdili svaku moju cifrastu reč, zapravo bi još koju i dodali.
Ovak, večeras smo u prostorijama Gornjogradskog dobrotvornog i kutrunog  društva Lipa i u njihovoj organizaciji imali

 promociju knjige 

"Fini dišeči tokorman" 

 autora Roberta Rodmana.

Sve je lijepo i od srca pozdravila predsjednica Društva Branka Gold, a zatim je palicu vođenja programa vu ruke zel Josip Petrlić Pjer. 
Počelo se s nastupom glazbenog  "tria" koji je nastao samo za ovu večer, Siniea Beljaka, Ivana Fureša i Zorana Homena, a nastavilo se s čitanjem jedne priče iz knjige koju je izvrsno na domačem naglasku izvel Željko Kožarić Mrvica. 

Uvod u razgovor o autoru i knjizi nam je dala najmjredovanija osoba, kaj se tiče ove knjige, jer ju je lektorirala i pisala joj predgovor, a i predavala je Robertu u školi, profesorica Anica Šabarić. Pozitivne i poticajne riječi o knjizi i autoru je izgovorio i Zdravko Šabarić koji je ovu knjigu ilustrirao. Još su imali pravo da nekaj kažu i urednik knjige Josip Petrlić Pjer, ali i sam autor Robert Rodman s time da poslije njegovog iskrenog razgovora sa publikom nitko u prostoriji nije ostao ravnodušan, naprotiv, složilo se tako fino zajedništvo puno razumijevanja i odobravanja da je to bila milina. U međuvremenu je Mrvica pročital još jednu Robertovu priču, a i gore navedeni tri je odsviral nekoliko pjesama s takvim guštom da smo svi popevali i pljeskali.

Ova književna večer je prvenstveno zamišljena kao književna suradnja dva naša grada iz županije, Đurđevca i Križevaca, ali i kao upoznavanje bogatstvo narječja ljudi ove naše županije, s obzirom da je knjiga Roberta Rodmana napisana na đurđevačkom narječju govorenom tam iz osmadesetih godina prošlog stoljeća.

Ova je večer pun književni pogodak u kojem su svi bili na dobitku, od organizatora, glazbenika, posjetitelja, autora i nas koji smo imali zadovolkstvo biti dio nastanka ove knjige. S  tim riječima se složio i predsjednik Društva hrvatskih književnika ogranka Podravine i prigorja, Darko Pero Pernjak iz Koprivnice koji je došao podržati ovu promociju i suradnju.
Zahvala ide članovima Društva Lipa na odlićnoj organizaciji, glazbenicima, ali i portalu Prigorski.hr što nas je medisjki podržao.
Tak se diše svoj kraj i Kaj.

 http://prigorski.hr/durdevac-u-krizevcima-odrzana-promocija-knjige-roberta-rodmana/