JOSIP PETRLIĆ PJER,
DOBITNIK GRADSKE NAGRADE ZA KULTURU
BIO JE GLAZBENIK, RATNIK I INKASATOR, A PJESME ZA DJECU ULAZE MU U LEKTIRU
Pjer radi na objavi čak pet novih knjiga, među kojima je i priča o dječaku Štatutku:
- Mislim da sam stvorio zaštitni lik
Križevaca
Na moju sreću, a
neki bi rekli za kaznu, imam ambicija da budem talentiran u puno toga i život
mi je dozvolio da se u određenim periodima i posvetim tim talentima – reći će
skromno Josip Petrlić Pjer dok sjedimo u Hedoninom Choco baru, jedinom gradskom
ka iću u koji zalazi.
Malo je reći da se
radi o iznimno svestranu čovjeku. Jedan križevački novinar kazao je kako bi se
o njegovu životu moglo napisati pet romana.
U trećem razredu
osnovne škole počeo je pisati pjesme i do 19. godine napunio dvije bilježnice.
Potom ih je spalio.
U vojsci je zarađivao pišući ljubavna pisma drugim
vojnicima za njihove cure. Dvadeset godina bio je klavijaturist i menadžer
najpoznatijeg križevačkog sastava, Sedmica benda, s kojim je proputovao pola
Europe. Od 1991. do 1995 bio je u ratu. Neke od posljedica su PTSP i invalidska
mirovina. Radio je kao inkasator i dao je otkaz kad je dobio prvoga od trojice
sinova, postao je „domaćica“. Bio je urednik i novinar. Bavio se atletikom i
rukometom, bio je u trenerskoj ekipi koja je RK KTC u deset godina iz četvrte
dovela u prvu ligu. U 40. godini vratio se književnosti. U zadnjih šest godina
objavio je sedam knjiga, a ima spremnih još 14.
Piše poeziju i prozu za djecu i
odrasle, napisao je tri drame. Osnovao je Križevačku udrugu pjesnika i pisaca,
kojoj se u kratkome roku pridružilo 50-ak književnika, neki i iz Dubrovnika.
Njegove pjesme triput su bile u inalu krapinskog festivala kajkavske popevke.
Snimio je CD i nekoliko videospotova.
U Kaštelima kod Splita ove je godine
uspostavljen Književni tjedan s Josipom Petrlićem Pjerom, koji će biti
tradicionalan. To će biti jedini festival nazvan po živućem podravsko-prigorskom
piscu, i to u Dalmaciji, premda Pjer piše i na kajkavskom. Nedavno je dobio
godišnju nagradu Grada Križevaca za kulturu. Član je Hrvatskog društva
skladatelja, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika za
djecu i mlade. Među ostalim. Njegova djela za djecu ušla su u uži izbor za
školsku lektiru. I sad vi recite što je Josip Petrlić Pjer.
Ove godine u Kaštelima kod Splita održan je Književni tjedan s Josipom
Petrlićem Pjerom, koji će postati tradicionalan
-
Nekako sam svakih pet godina mijenjao profesiju. Kad se nečemu posvetim, onda
sam 100 posto 'unutra', sve do trenutka kad vidim da više ne mogu
napredovati. Onda se posvetim nečemu drugome. Recimo, s bendom sam u Zagrebu
svirao u svim hotelima osim u Sheratonu. Bili smo po Austriji, Njemačkoj, u
Roterdamu… Nakon 20 godina u tome poslu dao sam i prošao sve što sam mogao -
veli Pjer dok otpija kavicu. Tada se, nastavlja, dogodio veliki preokret. -
Odlučio sam prekinuti glazbenu karijeru, a u to doba, 2002. godine, Križevci
su proslavljali 750. rođendan. Ponukan željom da gradu nešto poklonim, u dva
sata napisao sam 12 kitica pjesme, glazbu i aranžman. Vidio sam da mi dobro
ide i vratio sam se pisanju – kaže Pjer. Počeo je potom raditi na dva fronta
- pisao je pjesme za domaće estradnjake, što nije smatrao nečim vrijednim
pažnje u umjetničkom smislu, ali je donosilo prihode, a s druge strane počeo
je stvarati pravi književnički opus. Piše i za djecu i za odrasle, a veli
kako se najbolje osjeća u društvu djece. - Zašto? Vrlo jednostavno – kod njih
nema 'muljanja', dodvoravanja, nema očekivanoga, sve je vrlo iskreno. Doista
uživam kad gostujem po školama i vrtićima te komuniciram s djecom i čitam im
svoje pjesme, no tu mora biti interakcije - ima me i na stolu i pod stolom –
i to ne zato da bih se djeci svidio, nego da bih im pokazao da je kreativnost
važna, da je važno biti svoj.
Nenametljiv, ali svoj – objašnjava Pjer. U
ovome trenutku radi na izdavanju pet naslova koji su spremni za tisak, među
kojima su roman za odrasle i četiri knjige za djecu. - Roman za odrasle
Nedovršeni rukopis neka je vrsta eksperimenta, bez radnje i likova, ne pišem
o ljubavi, ne pišem o vjeri, želim da se čitatelj sa mnom ne složi, da bude
komunikacije, a ne monologa. Počinje rečenicom: Mrtav sam.
Jedna od knjiga za
djecu događa se upravo ovdje, u Choco baru, to je bajka o autističnom dječaku
u kojoj se ne zna gdje prestaje mašta i počinje stvarnost. Tu surađujem s
gradskom udrugom osoba s invaliditetom, koji su prepoznali moj koncept kao
dobar. Druga je o dječaku Štatutku, koji živi u bilikum-dvorcu na tri kata s
vrapcem starim 767 go dina, kao i Križevci, i oni skupa idu u povijest te
predstavljaju poznate likove. U prvoj priči, a planiram ih objaviti pet, to
je naš izumitelj Marcel Kiepach, koji bi, da nije umro u 21. godini života,
bio u rangu Nikole Tesle.
- Nadam se da sam stvorio lik koji će biti zaštitni
znak Križevaca za dugo vremena – pripovijeda Pjer. Kaže kako mu je pisanje
potreba, kao jelo. - Svaki dan nešto napišem, ali ne znači da će to i ostati.
Evo, sinoć sam napisao četiri kartice, a možda ću zadržati tri rečenice.
Dosad sam napisao oko 900 pjesama za odrasle, ali od njih ću ukupno objaviti
možda 70 pjesama. Cilj nije količina i ne povodim se za književnicima koji su
izdali desetke knjiga, ali od prve rečenice u prvoj do zadnje rečenice u
zadnjoj nisu se pomaknuli, nisu napredovali – zaključuje Josip Petrlić Pjer.
(hš)
|
