Neke stvari su toliko osobne,
toliko posebne
toliko sebične
da cijeli život samo zbog njih ne bi mijenjao ni milimetra.
Hvala ti Goga.
Neke stvari su toliko osobne,
toliko posebne
toliko sebične
da cijeli život samo zbog njih ne bi mijenjao ni milimetra.
Hvala ti Goga.

Večeras smo doživjeli sočni okus Strasti stvaranja na otvorenju prve samostalne izložbe križevačke slikarice Marijane Šatrak
Josip Petrlić Pjer
Brojnost posjetitelja i različita mjesta iz kojega su stigli na otvorenje ove prve samostalne izložbe bi sami po sebi dali uvid i značaj ove večerašnje izložbe i same autorice, slikarice Marijane Šatrak, ali kada bi mogla ova slova dočarati i ono nešto, otvoreno prijateljstvo, zarazni osmijesi, toplina razgovora, želje svih da ova večer što dulje traje i teče, tek tada i samo donekle bi se dobio uvid što boje, platno i kist te osobnost same autorice znači mnogim ljudima, što ljubiteljima i stvarateljima umjetnost što usputnim bacačima pogleda prema nečem lijepom.
U životu Marijane Šatrak, i njene obitelji, će datum 3.8.2021.g. i mjesto Novi Marof, a posebno Kulturni centar Ivan Rabuzin ostati u neizbrisivom sjećanju. To je dan dostignuća koji mnogi slikari amateri nikada ne uspiju ostvariti, imati otvorenje svoje prva samostalne izložbe i još na kojem nivou. Odmah da kažem da autorica svojom predanošću slikarstvu, svojim bezbrojnim sudjelovanjima na humanitarnim likovnim kolonijama i liderskom radu u Udruzi Križevačkog likovnog kruga svakako to zaslužuje. Posebnost današnje autorice je što ona stvarno voli i obožava boje, ali nikako ne zaboravlja da je i potez važan i da je u samo nekoliko godina stvaranja dostigla ovaj nivo. Osim toga, iznimno su joj važni i ljudi i odnos s njima. Na to nas je na početku programa podsjetio prof. Zoran Homen, koji je i autor predgovora u katalogu, davši nam u nekoliko rečenica kratak pozitivan osvrt o autoričinom radu i tome „kako je Marijana počela slikati“, a i naglasio je da se svakako trebamo svi radovati novim slikarskim uspjesima i dostignućima naše današnje slavljenice.
Sa laganim pjesničko-književnim performansom i poveznicom Marijaninog slikarstva na platnu sa njenom uključenošću kao ilustratoricom u knjizi „Marta i Ivek“ nas su upoznali sam autor knjige, pjesnik i pisac za djecu i odrasle Josip Petrlić Pjer i njegova supruga Ljiljana Petrlić. U toj knjizi je Marijana pokazala da se ne boji izazova, jer se po prvi puta i to više nego izvrsno, okušala u radu sa laviranim tušem.
Prije samog otvorenja izložbe, Marijana nas je puna vidljive dječje nesputane emocije, razdraganosti i ponosa dočekivala, ali i sa tim istim žarom i posvećenosti svakom ponaosob da nam bude što ugodnije, nas je i u svom zvaničnom pozdravnom obraćanju doticala. Svakom na otvorenju izložbe, bilo da je znaju od prije ili ne, je bilo jasno i vidljivo da je takva Marijana gotovo jednaka njenom slikarskom izričaju ili obratno, da su slike stvarni nepatvoreni refleks nje i njene osobnosti. U svom govoru zahvalila je njoj važnim ljudima koji su joj pripomogli da uopće slikarstvo postane dio njenog života i važan dio njene osobnosti. Zahvalila je svojim roditeljima, svojoj obitelji, svojim prijateljima, kolegama slikarima, članovima KLK-a…, posebna zahvala je išla i današnjoj organizatorici i vještoj i spretnoj moderatorici i ugodnoj „domaćici“ večerašnjeg programa, ravnateljici Gradske knjižnice i čitaonice Novi Marof, Lidiji Zečević bez čijeg predanog angažmana do ove izložbe ne bi niti došlo.
Sam kraj službenog programskog dijela je pripao poznatom, mladom i iznimno talentiranom hrvatskom akademskom kiparu Mati Turiću, znanom u svijetu umjetnosti kao Mata Croata. Vješto i biranim riječima i pristupom nam je približio spoj i važnost umjetnost spram društva u cjelini. Nikako ju apriori ne uzdižući i dajući joj važnost samo zbog nje same već zbog širokog spektra utjecaja koja umjetnost ima na duh, dušu, raspoloženje i odnose među ljudima, a nerijetko i među narodima svijeta. Zahvalio je Marijani na prijateljstvu, na njenom slikarskom opusu i da je posebno počašćen što je baš njemu odala čast da ovu njenu prvu izložbu, koje su u životu svakog slikara ili kipara, uvijek najposebnije, i službeno otvori.
I kada se činilo da se sa razgledavanjem izložbe može nastaviti i da je domjenak tu negdje, dogodilo se divno iznenađenje što samo potvrđuje sve ove moje dosad napisane riječi. Slikarica iz Gornjeg Kneginca, Snježana Novotny, je u ime i po želji slikara Stjepana Katića, Marijani poklonila njegovu iznimno vrijednu monografiju koju su prethodno, a da Marijana nije znala, potpisali svi večerašnji gosti i učesnici programa. Sa tom dirljivom scenom nabijenom emocijama koje su sve nazočne itekako dotaknule, završavam ovaj tekst i svima preporučam da posjete Novi Marof, Kulturni centar Ivan Rabuzin i Marijaninu izložbu.
S poštovanjem, Josip Petrlić Pjer

MARIJANA ŠATRAK o sebi kaže…
Rođena Ferenčina u Svetom Petru Čvrstecu, 27. veljače 1981. g. Osnovnu školu završavam u Svetom Ivan Žabnu. Srednju školu upisujem u Križevcima, a nakon nje nastavljam studij Tekstil, kože i dizajna u Zagrebu.
Slikanje mi je ljubav od ranog djetinjstva, te se 2017. godine upisujem na tečaj slikanja pod vodstvom prof. Zorana Homena gdje tada postajem članicom Križevačkog likovnog kruga.
Predsjednicom KLK-a postajem 2020. godine. Sudjelovala sam na preko pedeset humanitarnih likovnih kolonija diljem zemlje te petnaestak skupnih izložbi unutar Križevačkog likovnog kruga.
Stalni sam dopisnik uglednog portala za kulturu Impressum-Akademija Art iz Zagreba te i organizatorica humanitarnih kolonija spomenutog portala.
Živim i stvaram u Križevcima.
U nastavku, IZDVOJENE fotografije sa izložbe, sve u izvornom formatu možete pogledati na












