Grand Prix Festivala u Beču Pjeru

 Grand Prix u Beču: Veliki trijumf Josipa Petrlića Pjera na jubilarnom festivalu

Beč, 24.-26.travnja 2026.

U gradu koji stoljećima živi kao raskrižje kultura, hrvatska je riječ u organizaciji Hrvatske zajednice umjetnika Beč proteklog vikenda dobila svoj poseban prostor. Na jubilarnom 5. Hrvatskom pjesničkom festivalu „Beč u proljeće“, održanom 24. i 25. travnja 2026., naš istaknuti autor Josip Petrlić Pjer ostvario je nevjerojatan uspjeh, potvrdivši svoj status jednog od najistaknutijih suvremenih stvaratelja.

Gost iznenađenja koji je osvojio publiku

Već prve večeri festivala, u svečanom ambijentu Schlumberger Kellerweltena, organizatori su priredili poseban trenutak. Pjer se uz 23 pjesnika pred više od 70 posjetitelja pojavio kao Gost iznenađenja večeri u poetskom dijelu programa. Njegov nastup, prožet dubokom emocijom i specifičnim izričajem, bio je savršen uvod u ono što je uslijedilo – potpuno priznanje organizatora i kolega.

Najveće priznanje: Grand Prix festivala

Vrhunac festivala za križevačkog autora bio je trenutak dodjele nagrada, kada je Josip Petrlić Pjer proglašen dobitnikom Grand Prixa Festivala. Ova prestižna nagrada kruna je njegovog dugogodišnjeg rada, ali i odraz snažnog dojma koji je ostavio na ovogodišnjem jubilarnom susretu u Beču.

Jubilej „Između Buđenja i Mašte“

Drugog dana festivala, proslava se nastavila promocijom njegove 20. knjige pod naslovom „Između Buđenja i Mašte“. Pod stručnim vodstvom Marine Maras Parać, publika je u Rathausstraße imala priliku dublje upoznati Pjerov svijet modernih bajki i legendi, u kojem se stvarnost isprepliće sa snovima.

Poetska gradnja mostova u srcu Austrije

Poseban emotivni pečat festivalu dala je prisutnost konzula Mate Bačića, dok je pod sigurnim vodstvom organizatorice Ane Vrcić Oršolić stvorena atmosfera istinskog zajedništva. Pjer se, zajedno s ostalim pjesnicima, savršeno uklopio u ovu poetsku gradnju mostova između domovine i dijaspore.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je zajednički nastup ispred dvorca Schönbrunn, gdje su stihovi hrvatskih autora odjekivali povijesnim bečkim perivojem. Taj javni krik poezije, uz trajni trag ostavljen u Zborniku 2026, pokazao je da hrvatska riječ ne poznaje granice, ali i da itekako ima se s čime podičiti i što pokazati. 

Počasni gosti festivala: Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer

Počasni gosti ovogodišnjeg festivala bili su Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer, dvojica autora snažnog književnog i pjesničkog identiteta. Njihova prisutnost dala je festivalu dodatnu širinu, povezala bečki susret s prepoznatljivim autorskim glasovima iz širega hrvatskog kulturnog prostora i potvrdila da “Beč u proljeće” nije samo lokalni događaj, nego festival koji povezuje pjesnike, knjige, zavičaje i različite književne putove.

Najiskrenija zahvala i pohvala svima koji su ovaj dojmljiv festival organizirali, a posbeno Ani Vrcić Oršolić i Zoranu Cimdriću koji su o sudjelovanju Pjera kazali:  

Dragi Josip Petrlić Pjer

tvoje riječi ne čitaju se – one se osjećaju.

U njima je grad, ali i čovjek koji ga nosi u sebi, tiho i iskreno, između buđenja i mašte, baš kako i naslov tvoje knjige govori.

Beč je ovih dana bio više od pozornice – bio je prostor susreta, misli i duše, a tvoj „Kraljevski maštograd“ u njega se uklopio kao da je oduvijek tu pripadao.

Hvala ti što si bio dio ove priče, što si donio svoju riječ, svoju emociju i svoj pogled na svijet.

Takvi trenuci ostaju – ne samo zapisani, nego i utkani u ono što gradimo dalje.

Vidimo se opet, među stihovima i ljudima koji razumiju tišinu između riječi.

Ana i Zoran

                                                                           Ana i Zoran

Pjer počasni gost na 5. feastivalu poezije u Beču

 

Hrvatska riječ ispunila Beč: 24 pjesnika na 5. Hrvatskom pjesničkom festivalu “Beč u proljeće”

Ovdje je samo izdvojeni tekst, cijeli pročitajte na stranicama Tv Wien -Tv Beč, link ispod

https://www.tvbec.at/2026/04/27/24-pjesnika-bec-u-proljece-2026/  

BEČ · travanj 2026.

Peti Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” održan je u Beču 24. i 25. travnja 2026. godine, pretvarajući austrijsku prijestolnicu u mjesto susreta hrvatskih pjesnika, knjiga, glazbe, zbornika i zajedništva. Festival je okupio 24 pjesnika i autora, počasne goste Borisa Jovanovića Kastela i Josipa Petrlića Pjera, a prvoga dana u Schlumberger Kellerweltenu okupilo se više od 70 posjetitelja i gostiju. Posebnu snagu festivalu dala je Ana Vrcić Oršolić, predsjednica Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, osnivačica i organizatorica festivala, koja je i ove godine povezala pjesnike, goste, program i hrvatsku riječ u jednu snažnu kulturnu priču.

“Beč u proljeće” ove je godine okupio 24 pjesnika i autora, više od 70 posjetitelja i gostiju na svečanom otvorenju te dvadesetak gostiju na promocijama knjiga drugoga dana. U dva festivalska dana poezija se čitala u Schlumberger Kellerweltenu, tijekom šetnje Schönbrunnom i u književnom programu s promocijama knjiga.

Dva dana hrvatske poezije u Beču

Peti Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” ove je godine donio program koji je spojio svečani kulturni okvir, pjesničke nastupe, glazbu, zajednički zbornik, šetnju Bečom i promocije knjiga. Festival je održan tijekom dva dana, 24. i 25. travnja 2026. godine, a već prvi dan pokazao je da je riječ o događaju koji je prerastao početnu ideju i postao prepoznatljivo mjesto susreta hrvatskih pjesnika u Austriji.

U gradu koji stoljećima živi kao raskrižje naroda, jezika i kultura, hrvatska je riječ tih dana dobila svoj poseban prostor. Nije to bio samo književni program u kojem su se izmjenjivali nastupi i čitanja. Bio je to susret ljudi koji u poeziji prepoznaju zavičaj, pamćenje, vlastiti put, ali i način da se u velikom europskom gradu ostane povezan s jezikom iz kojeg čovjek dolazi.

Prvi festivalski dan bio je posvećen svečanom otvorenju, glazbenom uvodu, čitanju pjesama u blokovima, susretu pjesnika i publike, domjenku, torti i glazbenom druženju. Drugi dan donio je opušteniju, ali jednako važnu festivalsku dimenziju: šetnju Schönbrunnom, čitanje pjesama u otvorenijem ambijentu, zajednički ručak u Rathausstraße 15 u središtu Beča te promocije dviju knjiga, Vlade Domazeta i Josipa Petrlića Pjera.

Svečano otvorenje u Schlumberger Kellerweltenu

Svečano otvorenje festivala održano je u petak, 24. travnja, u prostoru Schlumberger Kellerwelten, na adresi Heiligenstädter Straße 39, 1190 Wien. Ambijent poznatih bečkih podruma, ciglene arhitekture i svečanog prostora dao je festivalu posebnu atmosferu: toplu, kulturnu, dostojanstvenu i dovoljno intimnu da se u njoj poezija doista može čuti.

Program je započeo okupljanjem sudionika i gostiju, a poseban glazbeni okvir dao je Niko Lerner, glazbenik na violini. Njegov nastup nije bio samo uvod u večer, nego je otvorenju dao komornu, gotovo svečanu toplinu. U prostoru Schlumberger Kellerweltena zvuk violine spojio se s pjesničkom riječi i stvorio atmosferu u kojoj je festival od samog početka imao poseban ritam.

Prema procjeni organizatora, prvoga festivalskog dana u prostoru Schlumberger Kellerweltena okupilo se više od 70 posjetitelja i gostiju. Za pjesnički festival u iseljeničkom kulturnom prostoru ta brojka ima posebnu težinu, jer pokazuje da poezija, knjiga i hrvatska riječ u Beču imaju publiku koja želi doći, slušati, podržati autore i biti dio zajedničke kulturne večeri.

Posebnu važnost ovogodišnjem izdanju festivala dala je i prisutnost konzula Mate Bačića. Za kulturne događaje hrvatske zajednice u Austriji takva prisutnost nije samo protokolarna gesta. Ona pokazuje da se rad pjesnika, autora, organizatora i ljudi koji čuvaju hrvatsku riječ izvan domovine prepoznaje kao dio šire kulturne prisutnosti Hrvata u Austriji.

Počasni gosti: Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer

Počasni gosti ovogodišnjeg festivala bili su Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer, dvojica autora snažnog književnog i pjesničkog identiteta. Njihova prisutnost dala je festivalu dodatnu širinu, povezala bečki susret s prepoznatljivim autorskim glasovima iz širega hrvatskog kulturnog prostora i potvrdila da “Beč u proljeće” nije samo lokalni događaj, nego festival koji povezuje pjesnike, knjige, zavičaje i različite književne putove.

Pjerova “Između Buđenja i Mašte” – dvadeseta knjiga jednog stvaratelja

U 17:30 sati predstavljena je nova knjiga Josipa Petrlića Pjera “Između Buđenja i Mašte”. Promociju je vodila Marina Maras Parać, dajući predstavljanju toplinu i književni okvir dostojan autorove dvadesete knjige.

Pjerovo predstavljanje imalo je posebnu težinu jer nije bilo riječ samo o promociji jedne knjige, nego o obilježavanju opusa. Autorovo djelovanje proteže se kroz glazbu, kazalište, književnost, medije i organizaciju kulturnih događanja, a posebnu dimenziju njegova rada čini posvećenost djeci i mladima kroz projekt “Soba priča Lilipjer”.

Naslov “Između Buđenja i Mašte” opisuje prostor u kojem se Pjer kao autor kreće: između stvarnosti i snova, između iskustva i imaginacije, između onoga što čovjek zna i onoga što tek može naslutiti. Knjiga donosi priče koje su predstavljene kao moderne bajke i nove legende, priče koje pozivaju čitatelja da ponovno otkrije vlastitu začudnost i otvori vrata unutarnjih svjetova.

Upravo je zato Pjerova promocija bila prirodan dio festivala. “Beč u proljeće” nije strogo razdvajao poeziju i prozu, nego je pokazao da književnost živi u različitim oblicima. Pjesnik može biti pripovjedač, pripovjedač može nositi poetski ritam, a bajka može biti ozbiljan oblik govora o svijetu.

Posebna zahvala pripada Marini Maras Parać za vođenje promocije knjige Josipa Petrlića Pjera. Njezino predstavljanje dalo je večeri miran, topao i dostojanstven književni ton, povezujući Pjerov stvaralački put s temom mašte, snova i trajanja jedne autorske priče.

Na festivalu nastupila 24 pjesnika i autora

Ovogodišnji festival okupio je 24 pjesnika i autora. Dio njih bio je naveden u početnim programskim materijalima, dok je Ružica Miličević naknadno postala dio festivalske priče jer se u vrijeme pripreme popisa još nije znalo hoće li moći doći. Upravo takvi detalji pokazuju živu narav festivala: program se planira, ali se pravi susret uvijek dogodi među ljudima, u trenutku i u atmosferi koju nije moguće potpuno predvidjeti.

U festivalskim blokovima nastupili su: Ana Vrcić, Vlado Domazet, Lidija Sopjanac, Pejo Pejić, Đurđica Srebačić, Irena Kalan, Kata Bošnjak, Marica Mihac, Nadica Kološa, Zoran Jakuc, Iva Tarle, Zdenka Mlinar, Bosiljka Marković, Damir Mišetić, Ivka Mamić, Gordana Pirel Zejnilagić, Marina Maras Parać, Đurđica Gospočić, Ljiljana Brković Zorčić, Stjepan Kralj, Joso Živković – Soja, Boris Jovanović Kastel, Josip Petrlić Pjer i Ružica Miličević.

Ovaj popis ne predstavlja samo brojku. Iza svakog imena stoji vlastiti pjesnički svijet, vlastiti ritam, zavičaj, iskustvo i način na koji se riječ nosi pred publikom. Upravo u toj raznolikosti festival dobiva svoju snagu. Neki su stihovi dolazili iz intimnog prostora, neki iz zavičajne memorije, neki iz životne borbe, a neki iz onog posebnog osjećaja koji nastaje kada se čovjek nađe između domovine, iseljeništva i novog doma.

Zbornik “Beč u proljeće” kao trajni trag festivala

Jedan od najvažnijih dijelova ovogodišnjeg festivala bio je zbornik “Beč u proljeće – Zbornik 2026”. Zbornik je više od prateće festivalske publikacije. On je knjiga zajedništva, dokument jednog susreta i trajni trag pjesnika koji su se okupili u Beču.

Urednički i organizacijski rad oko zbornika posebno je važan jer se u njemu čuva ono što bi bez knjige ostalo samo u trenutku: imena autora, naslovi pjesama, različiti stilovi, jezici, ritmovi i pjesničke osobnosti. Kada se festival završi, zbornik ostaje kao dokaz da su se ti glasovi okupili, susreli i zajedno ostavili trag.

 

  

  

književni susret br. 149

 

U Križevcima održan književni susret s Josipom Petrlićem Pjerom ” Zavrti svoj kišobran”

20.4.2026

tekst i slike Prigorski.hr

https://prigorski.hr/foto-video-u-krizevcima-odrzan-knjizevni-susret-s-josipom-petrlicem-pjerom-zavrti-svoj-kisobran/

U sklopu obilježavanja Dana grada Križevaca, u igraonici Gradske knjižnice “Franjo Marković” Križevci danas je održan književni susret s Josipom Petrlićem Pjerom ” Zavrti svoj kišobran”.

Autor nam je rekao kako je ovaj susret namijenjen najvažnijim sugrađanima, a to su djeca.

– Malo smo se podružili i promovirali književnu riječ na pisani i usmeni način. Igramo se riječima i emocijom, iskrenošću i prijateljstvom. 

Iz tiska mi je izašla 20. knjigu po redu pod naslovom “Između Buđenja i Mašte”. Želim od Križevaca napraviti knjuiževni mali, a možda kasnije i veliki Ogulin bajki. To je naš kraljevski maštograd, kako ga zovem u svojim pričama, a smislio sam 15 bajki, basni i legendi čija se radnja odvija u našim Križevcima. Knjiga ima 160 stranica, vrlo su živahne boje, djeca su velika i važna, a odrasli su snažni da nas podrže – rekao je Petrlić Pjer.

- za današnji književni susret sam napisao priču "Veliko srce mrava Mravičaka", ali sam napisao, uglazbio i premijerno izveo, zapravo smo zajedno izveli, pjesmu "Mrav Mravičak". 

https://youtube.com/shorts/u5P-TUGmDrU?si=4a1RjWk8dMhvLZtE

Mrav Mravičak

Josip Petrlić Pjer

1, 2, 3 i

I mi mravi

s ticalima na glavi

s nogama u pijesku

radujmo se smiješku 1, 2, 3 i

  

1, 2, 3, i

I mi djeca

s kapama na glavi

s rukama u pljesku

radujemo se smiješku 1, 2, 3 i

 

1, 2, 3 i

Naš Mravičak

baš svima nama sličan

a u potpunosti svoj

naš mravlji je heroj

 

a u potpunosti svoj 1,2,3 i

naš mravlji je heroj

 

naš Mravičak

1, 2, 3 i

"Između Buđenja i Mašte" u Beču

 

Promocija Pjerove nove knjige, zbirke priča

"Između Buđenja i Mašte", u Beču 

Promocija knjige će se održati 25. travnja 2026. i to u sklopu 5. Hrvatskog pjesničkog festivala "Beč u prolječe" koji traje od 24. - 26. travnja 2026. 

Organizator festivala je  Hrvatska zajednice umjetnika Austrije. 

15 modernih bajki, izvorna fikcija

 

Iz tiska izašla Pjerova jubilarna 20. knjiga

"Između Buđenje i Mašte" 

15 neočekivanih priča

16. travnja 2026.

Nešto o samoj knjizi:

Autorska zbirka pripovijedaka i modernih bajki (Izvorna fikcija)

 Zbirka priča "Između Buđenja i Mašte" predstavlja koherentnu cjelinu od 15 narativnih jedinica koje istražuju granicu između zbilje i fantastike. Autor kroz personificirane životinjske likove (mačak Miki, pas Snupi, golub Gogo, leptir Žuki) i antropomorfne predmete (Štihača na Mjesecu) vrhunski i na svoj osebujan način obrađuje univerzalne etičke teme poput prijateljstva, hrabrosti, empatije i slobode. Posebnu vrijednost zbirci daje prožimanje suvremenog pripovijedanja s elementima lokalne tradicije i zavičajne baštine, što je vidljivo u pričama koje tematiziraju mitska bića (vile Zdenčice) i lokalne toponime (mlin Vrtlinček, legenda o 102 stepenice). Djelo je stilski prilagođeno mlađem uzrastu, ali zbog dubljih simboličkih slojeva (npr. priča "Lanac na psu" ili "Soba priča") nudi prostor za interpretaciju i odraslom čitatelju. Knjiga teži poticanju mašte, kritičkog razmišljanja i očuvanju kulturne memorije kroz formu moderne bajke.

Djelo "Između buđenja i mašte" predstavlja potpuno autonoman i originalan literarni svemir. Iako se autor koristi motivima koji odjekuju tradicijom (poput mlinova, vila i legendi), naglašavamo da je svih 15 pripovijedaka plod isključivo autorove mašte. Ni jedna priča nije bazirana na postojećim narodnim predajama ili zapisima; autor svjesno i ciljano stvara vlastitu, novu mitologiju. To je vidljivo u:Izvornim konceptima: Likovi poput Vila Zdenčica, duha Nea i mlina Vrtlinčeka su potpuno nove fikcijske tvorevine.

Kroz kovanice poput maštostvarnost, maštograd i Vilomaštači, autor lingvistički potvrđuje da je riječ o originalnom autorskom svijetu koji ne crpi snagu iz tuđih tekstova, već iz vlastite kreativne vizije.

Ova zbirka ne interpretira baštinu, ona je stvara. Autor se pozicionira kao graditelj novog "kraljevskoga maštograda", nudeći čitateljima potpuno svjež i neistražen prostor za maštanje.

 Kraljevski maštograd, grad bajki JP Pjera

Riječ autora: 

„Pred Vama je petnaest otkucaja mojih snova, prikupljenih na mjestima gdje se zbilja tiho stapa s maštom. Dok pišem o duhu starog mlina Vrtlinčeka, tajanstvenim vilama Zdenčicama, mudrim pričama Djeda Ive pripovjedača, životinjama koje nose ljudske brige i snolikim petogodišnjim djevojčicama koje svojim nevinim očima vide ono što odrasli prešućuju, kao pisac Vam pokušavam otvoriti vrata u moju maštostvarnost.

Ove priče nisu tek puki plod mašte; u njima se rađaju neke nove legende i ispisuju moderne bajke iz ovoga kraja. One nastaju dok još uvijek, rastući, osluškujem skriveni šapat ulica našega-vašega kraljevskoga maštograda, koji uz ove retke i sam izrasta u nezaobilazno mjesto bajki. Pozivam Vas da najprije potražite moju štihaču na mjesecu, potom se popnete uza 102 stepenice i na kraju uđete u moju 'Sobu priča' – mjesto gdje svatko od Vas može pronaći komadić vlastite začudnosti. Neka ove priče budu nadahnuće svim čitačima-putnicima da otključaju tajne maštograda, postanu Vilomaštači i otkriju svoj skriveni svijet koji samo čeka da bude ponovno probuđen.

„Stvarno, a nestvarno,
moguće, a nemoguće,
u piščev svijet uči.“

             Srcemah

Priča o malom heroju u velikoj oluji

 

Veliko srce mrava Mravička

Ljiljana i Pjer Petrlić

 

I.  Oluja i gubitak

Na maljušnom otoku nasred živahne rijeke živio je mrav Mravičak sa svojom vrijednom mravljom zajednicom. Mravičak je bio poznat kao posebno dobar prijatelj i marljiv radnik. Iako nije znao plivati i bojao se vode i nije bio odveć hrabar, svi su ga voljeli.

Jedne mrkle noći kad su sijevale munje i padale divovske kapi kiše, te puhao snažan vjetar, na otoku se desila strašna tragedija. Oluja nije imala milosti i znalo se već i po samom njenom opakom mirisu, koji je dugo ostajao u zraku, da neće i nemože biti dobro. Vjetar je otpuhao lopočev list prepun njihove hrane ravno u najdublji dio rijeke. S jutrom se sve smirilo osim mravljih srdašca koja su se slomila vidjevši da je sva njihova vrijedno sakupljena hrana plutala rijekom na listu lopoča i to dosta daleko od njih. Nije bilo druge, krenula je borba mrava s divljom, zamuljanom, prljavo smeđe-žutom  rijekom za spašavanje hrane, jer bez nje svi će umrijeti. I najhrabriji i najsnažniji među njima su pokušavali, ali nikome nije uspjelo doplivati do lopoča s hranom. Zakovitlali vrtlog vode ih je uporno usporavao, a valovi koje bi stvorilo skakanje riba bi ih vračalo unazad. A kada bi se iscrpljeni i umorni nekako i uspjeli i približiti listu lopoča s hranom, rijeka bi ga nekako zločesto zaljuljala dalje, predaleko za umorne i iscrpljene mrave plivače.

 

II.  Susret s paučicom

Mrav Mravičak je sjedio na rubu otoka i sve to s tugom promatrao žaleći što on ništa ne može učiniti da pomogne svojim prijateljima, svojoj zajednici. Unatoč tome što zbog straha od vode nije mogao ni nogu umočiti u rijeci i što nije znao plivati silno i pod svaku cijenu im je želio pomoći. Tu unutarnju borbu mrava Mravička je promatrao jedan vilinski konjić. Toliko ga se to dojmilo da je on želio pomoći njemu.

I baš u trenutku kada se želio obratiti Mravičaku koji je gledao tupo u lokve vode, Mravičak vidjevši da se u njima koprcaju bebe paučića, žurno ustane i ustrča se amo-tamo. Skakao je preko lokvica vode i revno ih sakupljao i okupljao. Mravičak je bebe paučiće, koje je olujna kiša izbacila iz njihovog sićušnog doma, spašavao iz lokvica vode pazeći da se ne utope ili da ih rijeka ne odnese. Toliko se posvetio spašavanju beba paučića da oko sebe nije bio ničega drugog svjestan, pa niti strašne opasnosti na koje ga je mahnitim mahanjem krila uzaludno pokušao upozoriti vilinski konjic. Ne znajući o čemu se zapravo radi, ali uplašena za svoju djecu, prema njemu je ljutito jurila moćna i opasna mama paučica. Svi su znali da nitko i nikada njezinu djecu ne smije ni dodirnuti, a kamoli nešto drugo. Dok su joj oči sijevale od bijesa, njezine duge, velike, dlakave noge gazile su sve pred sobom.

Spazivši konačno opasnost koja mu je prijetila od opasne mame paučice srce mu je od straha stalo i imao je osjećaj da će se onesvijestiti. I drhtave noge su mu toliko otežale da je mislio da su ukopane u zemlju. No svejedno je ostao hrabro stajati pomno i nježno čuvajući bebe paučuće da slučajno ne ispadnu i da im se nešto ne dogodi. To je zbunilo mamu paučicu pa je naglo stala i zaustavila svoj napad i ratni pohod za spas svoje djece. Kao i sve bebe, kada su paučići prepoznali svoju majku, veselo i hitro su iz ruku Mravička pohitali u maminu torbu od paučine. Tek tada je mama paučica shvatila o čemu se tu radilo, te mu je u znak zahvale kimnula glavom i mrežom se popela iznad njegove glave u svoje gnijezdo.

 

III. Savjet konjica

Mravičak je bio potpuno zbunjen. U glavi mu je zujalo, a noge su se i dalje nekontrolirano tresle. Za njega se sve ovo prebrzo odvijalo. Još se do kraja nije ni sabrao, a doživio je novi šok. Prišao mu je vilinski konjic i zadivljeno mu čestitao na hrabrosti i požrtvovnosti. Mravičak ga je začuđeno, raširenih očiju u nevjerici gledao opravdavajući se da nije ništa posebno učinio. Bebama paučićima je trebala pomoć i on je priskočio. Pa to bi učinio svatko na mom mjestu - ustvrdio je.

Vilinski konjic se na te njegove riječi samo tajanstveno nasmiješio i upitao ga što ga je to do maloprije tako jako mučilo. Mravičak mu ukratko ispriča sve o nevremenu, lopoču s hranom i kako do nje sada ne mogu doći, a i on bi silno želio pomoći jer sada njegovoj mravljoj zajednici prijeti glad, a on ovakav kakav je ne zna kako da pomogne. Konjic se zamisli pa mu kaže:

I ja sam malen, a i vjetar zna biti jak, ali i dalje jedrim nebom jer sam naučio koristiti strujanje zraka. Imam i slaba krila i kao i ti sićušne noge pa ipak sletim na svaki list i cvijet ma bio on ravan, zaobljen, sklizak ili hrapav. Ja samo koristim one vrline koje imam.

 

IV. Plovidba

Čuvši to, mravu Mravičku nekako sve postade jasnije. Pa i ja sam sitan i ja mogu stajati na nekom listu ili grančici i može me voda nositi do lopoča s hranom da se ne smočim, zaključio je. Pa već sam maloprije i trčkarao lokvom, a naučiti ću i plivati - hrabrio se. Marljivo je krenuo u potragu za najboljim splavom. Okretao je razno lišće, verao se po granama, isprobavao ravnotežu…, i stotinu puta iznova je pokušavao zaplivati; isto bi toliko puta i potonuo, sve dok jednom nije u lokvi vode uspio nesigurno plutati. Nije mu bilo lako, no nije odustajao.

Proučavao je i smjer strujanja zraka i kretanje vode. Kada je sve to koliko-toliko obavio i savladao, zaključi da je vjetar povoljan i kao pravi mornar skočio na bačenu grančicu grube i tvrde kore i otisnuo se od obale. Voda je bila toliko hladna da je se nije usudio ni taknuti. Nošen povoljnim vjetrom plovio je prema lopoču s hranom. Srce je iznova ludo lupalo jer strah je bio ogroman. Jedno je pokušavati plivati u nekoj mirnoj lokvici vode uz obalu, ali sasvim  nešto drugo to isto pokušati nasred ove velike, duboke, brze i hladne rijeke. Brrrr. No, želja da prijateljima mravima pomogne je bila veća od bilo kakve opasnosti i straha.

Dio plovidbe je protekao donekle dobro i kada se činilo da će i dalje biti sve u redu, iz vode naglo iskoči riba zapljusnuvši ga vodom. Mravičku se na trenutak u odbljesku učinilo da je ona u pohodu na hranu i da na sebi ima neprobojni srebrni oklop od ljusaka. Bojao se da će ga pojesti. Snažnim skokom uzburkala je površinu, a val je poput goleme ruke povukao Mravička i njegovu grančicu čamac u vir. Iako se Mravičak svim snagama čvrsto držao za grančicu ubrzo je počeo gubiti snagu i sve teže je hvatao dah. Polako se prepuštao sudbini. Odjednom osjeti kako njega i grančicu netko izdiže iz vode i vuče ih u mirni tok rijeke bliže lopoču s hranom. Još nije došao ni blizu kada ispred njega skoči pohlepna žaba krastača. Bila je točno između njega i lopoča. Prevrnula je grančicu koja je nošena strujom vode potonula i nestala iz vidika. Mravičak, izgubivši siguran oslonac iz ruku, mahnito je i nekontrolirano mahao rukama i nogama. Gutao je puno vode i ostajao bez zraka, ali nije prestajao mahati i mahati. Pokretni mu nisu bili ni elegantni ni lijepi i oko njega je voda prskala na sve strane, no nekako je ipak uspio proplivati. Smirivši se malo i ohrabrivši, uspijevao se održati na vodi. To ga potakne da počne sigurnije zamahivati rukama i ubrzo je poput iskusnih plivača u tili čas stigao do lopoča s hranom. Popeo se na njega.

 

V. Spas

Njegovi prijatelji mravi su pomno i sa strepnjom pratili razvoj njegovog mornarskog pothvata i iako sretni što se živ uspio dočepati lopoča jako su se i zabrinuli. Sada je i on, isto kao i hrana, zapeo na lopoču. Potpuno iscrpljen, bez imalo snage i motiva da se pokrene razočarano je ležao. Znao je da neće moći dovesti lopoč s hranom do otočića, a dobro je znao i što to znači za život i opstanak njegove mravlje zajednice, njegovih prijatelja. Zbog nemoći jako se rastužio.

Odjednom je iznad glave zamijetio nešto crno i veliko i spuštalo se ravno na njega. Izgledalo je opasno. Nije se imao snage pomaknuti. Učas je zajedno s lopočem i hranom bio u potpunosti obavijen, zarobljen svjetlucavom i čvrstom mrežom koja je sjajila na suncu poput bisera i letjeli su prema otočiću.

Vilinski konjic i mama paučica su se dogovorili da će pomoći Mravičku u znak zahvale za njegovu dobrotu, hrabrost i to što je nesebično, riskirajući život, spasio bebe paučiće. On je pozvao sve svoje prijatelje vilinske konjice, te su organizirali veliki leteći roj i prvo prenijeli mamu paučicu do lopoča s hranom i mravom Mravičkom. Pošto ih je mama paučica brižno obavila snažnom paučinom, zajedno i sigurno su ih odnijeli natrag do otočića.

Cijela mravlja zajednica je mrava Mravička dočekala s oduševljenjem klicajući kako je hrabar, dobar, pravi odan prijatelj i odgovoran. Čak su mu u čast napisali i otpjevali pjesmu tako glasno i s oduševljenjem da se činilo da ih i sunce sluša. Za njih je s razlogom bio heroj jer se zbog potrebe zajednice se sa svim svojim strahovima suočio i nadišao ih. Mrav Mravičak se zadovoljno smješkao i dalje misleći da nije učinio ništa tako hrabro kao što oni kažu i ističu. Pa on je samo jedan običan mrav. Njihov mrav.

13.-14. 2. 2026.

 

 

Mravlji smiješak

Josip Petrlić Pjer

 

I mi mravi

s ticalima na glavi

s nogama u pijesku

radujemo se smiješku

 

ref;

Naš Mravičak

baš svima nama sličan       

a u potpunosti  svoj

naš mravlji je heroj

 

I mi djeca

s kapama na glavi

s rukama u pljesku

radujemo se smiješku