Božićna čarapa
Zima još
nije pokazala zube. Nema snijega ni prevelike hladnoće. Pa ipak se ne može bez
čarapa. Nosimo ih za svih godišnjih doba: kraće, duže, dokoljenice, sokne,
pamučne, vunene, dugačke, šarene, prugaste, sa cvjetićima, mašnicama,
točkicama...Bake, a donedavno i mame, plele su ih od vune i darivale svojim
dragima. Posebna je toplina izvirala iz njih, jer su bile od vune domaćih ovaca
koje su blejala u štalici, grijući svojim dahom mnoge uspomene na prošlost.
Čuvati uspomene i običaje zadaća je svakog pojedinca, jer se na njima gradi ono
što će se tek zbiti. I Udruga Štagalj, promičući kulturu i umjetnost, te
uspomene i priče nastoji sačuvati od zaborava.
Priča o "Pipi dugoj čarapi" živi već sedamdesetak godina. Njen
je život započeo1941. u mašti švedske
spisateljice Astrid Lindgren, koja je pričajući priče svojoj bolesnoj kćeri
stvorila remek- djelo kojem se raduju i maleni i oni koji misle da su odrasli.
Premda rođena prije 74 godine, Pipi je još uvijek djevojčica. Razigrana,
neumorna, maštovita. Onakva kakva bi trebala biti sva djeca koja se umiju
igrati i bez kompjutorskih igrica.
Spominjući djevojčicu, ističem Arijanu Marić Gigliani, koja je kao
šestogodišnjakinja nastupila u Narodnom pozorištu u Sarajevu u "Malom
dimnjačaru" Benjamina Brittena, dok je njen profesionalni debi bio u ulozi
Jelene u Zajčevoj operi "Nikola Šubić Zrinski" pod ravnanjem Vjekoslava
Šuteja. Danas je evo s nama u Štaglju. Čudnovati su životni puti. Upoznala sam
je dok sam radila u HNK, a ona još bila studentica Muzičke akademije u Zagrebu,
gdje je studirala violinu i solo pjevanje. Nakon diplome usavršava se kod
opernog prvaka Stojana Stojanova Gančeva. Priređuje koncerte, radi kao glazbena
pedagoginja, a od rujna 2014. pročelnica je odjela za solo pjevanje u glazbenoj
školi "Zlatko Baloković". Surađuje i s triom Solenza, čiji je član i
pijanist Ivan Batoš, koji je znanstveni naziv magistra umjetnosti stekao pod
mentorstvom doc. Lovre Pogorelića. Vjerujem da će njegov prvi nastup u Štaglju
pobuditi vašu pažnju.
I kao što
svi putovi vode u Rim, moglo bi se reći da mnogi putovi vode u Štagalj!
Naša ovogodišnja
božićna štalica će biti ispred Štaglja, jer na Pipinoj pozornici djeluje i
troje njih kojima je ovo prvi nastup pod našim krovom. Pored Ivana i Adrijane
tu je i Ivan Bošnjak, glumac Kazališta Merlin. Tako nas dakle, na svetog Stjepana svojim talentima daruju
tri Ivana: Batoš, Bošnjak i Horvat.
Koliko
nas je pak puta glumačkim umijećem i ljudskom toplinom darivalo Kazalište
Merlin, bilo bi teško nabrojiti, jer ne samo da su nam dolazili kao ekipa, nego
su Ivan Horvat i sestra mu Ana Merlin nastupali i kao voditelji i moderatori
mnogih naših susreta. Oni su zaslužni da je u Štagalj došlo kazalište! Bila je
to predstava "Mali princ"! Ljetos pak, u adaptaciji i režiji Tene
Orečić Tonković, izveli smo predstavu istog naslova uz sudjelovanje naših
susjeda, glumaca - učenika OŠ Dubrava. Stoga im ovom zgodom upućujem posebne
pozdrave i čestitke podsjećajući ih da je Štagalj mjesto gdje, mogu ostvariti
svoje kreativne zamisli.
Na kraju
želim zahvaliti svima koji su pomogli da do ovog susreta dođe kao i onima koji
su došli ovano, jer mnoštvo je događanja koja primamljivo dozivaju, ali samo je
jedan koszanjski Štagalj u kojem se svi osjećaju kao kod kuće. Draga
prijateljica, časna sestra Emilija, koja je na neki način i potakla božićna
druženja, rekla je svojedobno da joj božićni koncert nigdje nije bio tako
upečatljiv kao u Štaglju.
Želeći
svima čestit Božić i Novo ljeto 2016., čestitam ga i našoj dragoj Emiliji kojoj
je za koji dan i rođendan, dodajući da smo 18.12. proslavili 96. rođendan moje
mame, kojoj dariujm ovu toplu božićnu čarapu.
U Kostanju, 26.12. 2015.
Vaša Mirjana
Nema komentara:
Objavi komentar