American Bob novi je roman koprivničkog književnika Darka Pere
Pernjaka, koji je predstavljen sinoć u čitaonici stručnih časopisa
Gradske knjižnice Franjo Marković Križevci. Sad već stalnom gostu Darku
Peri Pernjaku te prisutnima pozdravnim riječima obratila se Marjana
Janeš Žulj, ravnateljica Knjižnice, dok je program moderirao poznati
križevački pjesnik i pisac Josip Petrlić Pjer.
Roman America Bob istovremeno je fantastičan, političan i virtualan,
koji se može čitati poput krimića, prije svega interaktivan, “Google”
provjerljiv. Iako ne oskudijeva antiutopijskim tj. distopijskim
elementima, American Bob je, u prvom redu, društvena satira. Radnja se
odvija u New Yorku, prostranstvima Second Life-a, Panami, Londonu,
Ateni, Istanbulu, Tokiju itd. Bob kao glavni lik televizijske serije
”Demoliranje uživo” postaje slavna osoba i kada se čini kako je dostigao
krajnji cilj; ostvarenje američkog sna; nepresušno bogatstvo i
neprolaznu slavu, proživljava moralni pad, potom posve neočekivanu
katarzu. Upoznaje ljubav svog života, leti svemirom …
U romanu su pojmovi poput bitcoina, avatara, odiashi-beya, youtubera i
komunizma povezani na jedinstveni način koji će zacijelo privući pažnju
čitatelja mlađih generacija.
Povodom mjeseca Hrvatske knjige križevački pjesnik i pisac Josip
Petrlić Pjer sa svojom goščom, pjesnikinjom Mirjanom Bobanac posjetio je
Dječji vrtić Dubrava održavši književni susret i predstavivši svoje
dvije knjige za djecu “Bilogorske zgode” i “Domoljublje i trublje”.
Susret
se odvijao u vrlo dinamičnom i razigranom tonu punom veselja i smijeha
koji je nesputano odzvanjao cijelim vrtićem.
Ponovo se pokazalo da
književnost itekako može, ali i mora, biti dio odrastanja djece od
najmlađeg uzrasta. Iskreno prijateljstvo nadahnuto pisanom riječju
između djece, teta u vrtiću i književnika je rođeno.
-Čitajmo, igrajmo
se, rastimo!- poruka je Josipa Petrlića Pjera.
Ovo je jur deveti put da se hrvatski književniki doputuju k
Gradišćanskim Hrvatom i u različiti seli gostuju, predstavljajući vlašće
djelovanje, upoznavajući kraje i aktivnosti naših ljudi. Tako su
prošloga četvrtka u okviru ovoga projekta zašli u Petrovo Selo, Božica
Brkan, Darko Pero Pernjak, Josip Petrlić Pjer i Siniša Matasović, dok
druga ekipa prvi dan je uz ostalo održala predstavljanje zbornika svih
dosadašnjih književnih susretov u Koljnofu. U Petrovom Selu gosti su
štali iz svojih djel, pogledali su naše znamenitosti i nisu se mogli
dovoljno načuditi, koliko svega hrvatskoga se najde ovde, daleko od
matične zemlje. Poiskan je grob i pjesnika Lajoša Škrapića, a Josip
Petrlić Pjer održao je u Dvojezičnoj školi nepozabljivu uru hrvatskoga
jezika i književnosti.
Timea Horvat/ Hrvatski glasnik/ MCC
Članovi Društva hrvatskih književnika posjetili su Mađarsku u
sklopu 9. Koljnofskih susreta koji su trajali četiri dana, a održavali
su se u Petrovom selu i u Koljnofu.
Održani su književni susreti, gostovanja u školama, okrugli stol i
radionica prevođenja s hrvatskog na mađarski jezik,a križevačkom
pjesniku i piscu Josipu Petrliću Pjeru prevedene su tri pjesme.
U sklopu programa održani su posjeti muzeju, jedinstvenom križnom putu te posjet dvorcu Esterhazy.
Od hrvatskih književnika na ovom književnom susretu sudjelovali su
predsjednik DHK Đuro Vidmarović, Tomislav Bilosnić, Darko Pero Pernjak,
Božica Brkan, Nikša Krpetić, Josip Petrlić Pjer, Nenad Piskač, Siniša
Matasović, Zoran Bošković, Ive Baričić i Miljenko Brezak.
Teško je ne ostati ushićen pred
činjenicom da još postoje te male oaze hrvatskoga jezika poput tvrđave o
čije su se zidove razbijali brojni vihori i nedaće. Negdje su bedemi
čvrsti, a negdje stoje još samo kao tužni svjedoci nekadašnje žilavosti, zapisao je Đuro Vidmarović
o stanju u Gradišću, i s mađarske i s austrijske strane, a
podijeljenome već stotinu godinu, gdje se osobito poslije pada željezne
zavjese i otvaranjem EU-granica posljednjih godina zorno iskazuje
neprirodna ispresjeckanost i gdje se i nakon pola tisućljeća pamte više
ili manje velike seobe pred Turcima i još, kako rado kažu, stari jezik,
koji je u austrijskome dijelu i standardiziran.
Objavljen i zbornik Susreta
Iduće godine početkom studenoga nadamo se ponovnom susretu hrvatskih
književnika iz Hrvatske, ali i iz Mađarske, Austrije i Slovačke na
jubilarnim 10. Koljnofskim književnimsusretima. Nedavni, 9. Koljnofski književni susreti od 9. do 12. studenoga 2017. – meni treći – bili su mi najljepši i najsadržajniji dosad, a na njima su iz Hrvatske sudjelovali ĐuroVidmarović,
Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Nikša Krpetić, Zoran Bošković,
Miljenko Brezak, Nenad Piskač, Darko Pero Pernjak, Josip Petrlić Pjer i
Siniša Matasović, iz Austrije Jurica Ćenar, Herbert Gassner, Doroteja Zeichmann i Ana Šoretić, iz Mađarske TimeaHorvat, Šandor Horvat te, dakako, FranjoPajrić, duša događanja te njegov ustrajni organizator i sponzor.
Nije nevažno, uz Maticu hrvatsku i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u
Mađarskoj i druge brojne organizacije, ove se godine prvi put u tome
nizu skromno javlja i Društvo hrvatskihknjiževnika, iako su kroz desetljeće gradišćanskim Hrvatskim u pohode dolazili brojni uglednih njegovi članovi i intelektualci.
Ubaštinjavanje
S velikim veseljem ističem i kako je prvi put u izdanju Čakavske katedre Šopron, Matice hrvatske Šopron, Udruge Hrvati i ENC GRAH Kume objavljen i zbornik Svi naši književnisusreti 1. (radovi inspirirani hrvatskim književnim susretima u Koljnofu), zamišljen već od prvoga susreta, koji je predložio opravo ĐuroVidmarović,
danas predsjednik DHK, koji je izuzetno pridonio da se gradišćanski
književnici i gradišćanska književnosti prepoznaju ne samo u cijelome
Gradišću nego i u domovini i da se prepoznatljivo ubaštine u nacionalnu
hrvatsku književnost.
Zbornik s uvodom Franje Pajrića predstavlja Timeu Horvat,
Lajoša Škrapića, Eneriku Bijač, Božicu Brkan, Anu Šoretić, Doroteju
Zaichmann tođ. Lipković, Đuru Vidmarovića (s usporedbom Koljnofa u
razmaku od prvoga posjeta 1974. do danas!), Igora Šipića, Tomislava
Marijana Bilosnića, Marka Gregura, Juricu Ćenara, Nenada Piskača, Josipa
Paladu, Herbert Gassnera, Božidara Glavinu, Darka Peru Pernjaka,
Šandora Horvata i Nikšu Krpetića. U očekivanome nastavku trebali bi uslijediti književnici koji su se također susretali poput Nikole
Benčića, Ernesta Fišera, Petera Tyrana, Nevenke Nekić, Milana Frčka,
Drage Čondrića, Mile Pešorde, Dragutina Pasarića, Roberta Mlinarca,
Mladena Levaka i drugih.
Gost i Veleposlanik RH u Mađarskoj dr. sc. Mladen Andrlić
S obzirom na različite, i stare i nove podijeljenosti kako unutar
Hrvata u Mađarskoj, zatim Hrvata u Austriji, tako i gradišćanskih
Hrvata, dobrodošao je u Koljnof ili mađarski Kópháza, i dolazak hrvatskogaveleposlanika u Mađarskoj dr. sc. Mladena Andrlića sa suradnicima
kako ne bi ubrzano dalje slabile nejake veze sa starom domovinom,
budući da, pojednostavljeno, osim sentimentalnih, uglavnom u novim
naraštajima i nema motiva niti prema zemlji niti prema jeziku, te se
asimilacija, kojoj je pridodana i globalizacija, nesmiljeno nastavlja.
Da se veze Hrvatske i Hrvata izvan domovine i kad su to samo još starim
korijenima osnaže, dobrodošao je svaki pokušaj a pogotovo hvalevrijedan
poput Koljnofskih književnih susreta.
Ovogodišnji Koljnofski književni susreti imali su bogati program. Na
početku su se književnici iz Hrvatske, prema dobrom običaju posljednjih
godina, podijelili u dvije grupe te je jedna gostovala u Petrovom Selu ili mađarski Szentpéterfa
najprije na književnoj večeri predstavivši zbornik, a drugi dan
gostujući u školi – u Petrovu Selu gostovao je Josip Petrlić Pjer, a iz
koljnofske grupe u Velikom Borištofu Nikša Krpetić – te obišavši selo
gdje su se Petrovišćani odnosno Hrvatska samouprava na čelu s
predsjednicom, inače ravnateljicom (dvojezične!) škole AnomŠkrapićTimar,
ravnatelj kulturnog doma Rajmund Filipovits, Andrija Handler i
književnica i zamjenica glavne urednice Medijskog centra Cratica Timea
Horvat, mogli pohvaliti s više novosti.
Primjerice, novootvorenom Hišom vridnosti (svojevrsnim muzejom, koji su financirali iseljenici u SAD, koji su ondje sačuvali i dio ponovno vraćenih etnopredmeta), Križnim putem
podignutim uz seosku crkvu i groblje čije postave govore hrvatski,
petrovinskim, a koji su financirale same lokalne obitelji, svaka svoju
postaju. Sjajno je spoj tradicije i modernih mozaika osmislio
sombatelski umjetnik Tibor Takács. U SavariamuzeumSzombathely čuva se od vremena kada mu je ravnatelj bio kolega književnik dr. Sandor Hrvat originalna kožna mapa iz 1854. s najstarijim slikama moslavačke nošnje, a Akvarele Sandora Erdödyja iz 1837. objavio je kao mapu Muzej Moslavine, 2002. Sjetila sam se toga kada su me Petrovišćani zaista iznenadili – kamenom.
Početkom 2017. u selo je dovezen spomen-kamen iz Moslavine, na kojem je na hrvatskom i mađarskom upisano kako se 1546. litaprvi
put spominju Hrvati u Petrovom Selu. Turki su Moslavinu zauzeli 1545.
lita, zato su se stanovniki preselili u Petrovo Selo, koje je pripadalo
Varoškoj (Eberau) gospoščini, čiji su vlasniki isto Erdödijevi bili.
Književnici su se poklonili i preminulome važnom petrovoselskom pjesniku LajošuŠkrapiću, Skrapits Lajosz (1938 – 2016) na čijem spomeniku od bračkoga kamena uklesani su pjesnikovi stihovi: Rodni kraj Pinčeva draga,/ krilo, gajbica, ljubavi,/ Ganul sam se mlad od praga,/ dojt ću, kad me moć ostavi.
U Koljnofu su se kolege poklonile sjeni književnika FerdinandaŠinkovića, MihovilaNakovića i MatiSinkoviću, a u Vedešinu je pak svijeću zapalio Đ. Vidmarović kolegi kajkavskpm pjesniku i župniku PaviHorvatu.
Okrugli stol o pučkom teatru kao čuvaru kulture lokalne zajednice
Koljnofska grupa književnika predstavila je zbornik i tri knjige izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića, kao uvod u književno obilježavanje 70. rođendana Bilosnića iVidmarovića,
koje je popratilo i sjajno muziciranje lokalnoga tamburaškog sastava
Putujuća duša iliti Bondersölj, gostiju iz Beča Dubrovačkih kavalira, te
hrvatskih pjesnika-glazbenika Nikše Krpetića i Josipa Petrlića Pjera.
Kad se spoje prim, bugarija, mandoline, gitara…, pjeva se hrvatska
pjesma, jačka.
Književnici su također s mjesnim amaterima uvježbali improviziranu predstavu Ljubav nasveže i spaja, koju su i odigrali za sve, a kao uvod u subotnji okrugli stol posvećen temi Pučkiteatar kao čuvar kulture lokalne zajednice. AnaŠoretić sjajno je predstavila višedesetljena iskustva seoskih amaterskih kazališnih skupina iz Burgenlanda, njezine iz Celindorfa, zatim iz Klimpa, Mjenova, a pridružili su joj se TimeaHorvat govoreći o kazalištima i skečima s druge, ugarske/mađarske strane – Petrovu Selu, Židanu, Koljnofu itd.
Književno-prevoditeljskom radionicom do dobrih prijevoda?
Sve se vrednijom i važnijom pokazuje i već nekoliko godina ustaljena Književno–prevoditeljskaradionica
odnosno prevođenje recentnih književnih radova, najčešće pjesama, s
hrvatskog na mađarski, na njemački, uvjetno na gradišćanski hrvatski, sa
gradišćanskog hrvatskog na hrvatski standard ili dijalekt. Prvenstveno
se želi motivirati mlade sa simetričnomdvojezičnošću, koji su završili studij u Hrvatskoj ili još studiraju kao i hrvatske gradišćanske spisatelje.
Teško je očekivati da će uskoro iz radionice odmah poniknuti majstori poput Zóltana Csuke koji je (i Krležu!) prevodio s hrvatskoga na mađarski ili Envera Čokalovića koji
je s mađarskoga prevodio na hrvatski, ali svakako pridonose
približavanju hrvatske i mađarske odnosno gradišćanske književnosti te,
nikad se ne zna, možda i (što bolje!) prevedenim knjigama.
Od najstarije zastave do mise na starome jeziku
Uz drugo, književnici su posjetili i Viteški dvorac Esterházy u danas austrijskom Forchtensteinu, a nekad ugarskom mjestu Fraknó s najvećom privatnom zbirkom oružja te navodno najstarijom hrvatskom zastavom iz 1647. godine.
Književnici su također prisustvovali misi u baroknoj župnoj crkvi Majke Božje Koljnofske, gdje se inače održavaju proštenja na Malu Gospu. Iako se glavnina služi na mađarskom, popijeva se na starom hrvatskom. Jačka, pjesma nas jeodržala, njojzi hvala.
Još, iako je zbog blizine granice sve više onih koji i s mađarskoga
istoka doseljavaju kupujući zemlju i gradeći kuće samo da bi bili bliže
poslu u Austriji.
I najobičnijeg se majstora čeka i po pola godine, jer ne dospijevaju
od posla u susjeda, tuže se i u Petrovu Selu, gdje je stanje nešto bolje
možda i zbog veće udaljenosti od većega grada, dok Koljnofu prijeti,
nagađaju, da ga uskoro kao predgrađe proguta Šopron. A već su sada,
dodaju, dvostruko manjina. Doduše s dvojezičnim natpisima, poput čuvarnice za vrtić ili cintir za groblje.
Dok razgledamo selo sa 2200 stanovnika i s muzejom, školom, općinom,
hrvatskim kulturnim domom, gostinjcem Levandom našega domaćina Franje
Pajrića, doznajemo kako Koljnof ima i crkvu sv. Martina, svoga i
zaštitnika cijeloga Gradišća, kojem se god slavi dakako na Martinje i
pečenim gusjim stegnima, kako u Koljnofu kažu batacima, dakako s crvenim zeljem, slatkastim na austrijsku i mađarsku kuhinju.
Timea Horvat/ Hrvatski glasnik /MCC PUČKI TEATAR KAO ČUVAR KULTURE LOKALNE ZAJEDNICE - OKRUGLI STOL U KOLJNOFU
U okviru Koljnofskih književnih susretov treći dan, minula subota se je
začela u Koljnofu s prevoditeljskom djelaonicom, pri koj su sudjelovali
učitelji, novinari, i hrvatskogovoreći aktivisti iz drugih područjev
žitka. Otpodne u kulturnom domu pri okruglom stolu se je pominalo o
amaterskom kazališću, što je i dandanas veliko bogatstvo sa živimi
teatri u Koljnofu, Petrovom Selu i Hrvatskom Židanu. I po ovom
djelovanju je gradišćanska regija jedinstvena. Sve nazočne je pozdravio
glavni organizator dr. Franjo Pajrić, kot i prof. Đuro Vidmarović,
predsjednik Društva hrvatskih književnika, i domaći liktar Franjo
Grubić, a priredbu su svojom nazočnošću uveličali i novi veleposlanik RH
u Budimpešti, Mladen Andrlić ter prvi savjetnik Maja Rosenzweig Bajić.
Gradišćanka književnica iz Austrije Ana Šoretić, održala je predavanje, a
na kraju i čestitala jubilarom na 70. rodjendanu Đuri Vidmaroviću kot i
Tomislavu Marijanu Bilosniću. Večer je prošao pri slobodnom druženju i u
gledanju filma "Svetac, zločinac i dvorska luda".