subota, 15. ožujka 2014.

Čestitke ALBI i MIROSLAVU

 L I J E P I   U S P J E H  N A Š I H  članova  KUPP-a

Na natječaj multimedijalne udruge „Krčka beseda“ i ovoga našega nezavisnog portala otok-krk.org za najbolju ljubavnu pjesmu pristigla je čak 71 pjesma od 28 autora iz svih krajeva Lijepe Naše. Žiri kojeg su činile Elfrida Matuč Mahulja, prof. Ema Čišić i Miranda Šebelja pažljivo je pregledao sve radove i odabrao najbolje. Trebalo ih je biti pet, ali su dvije imale jednak broj bodova tako da će priznanjima biti nagrađeno šest pjesama:


 1. mjesto- A taknul te nisan (Miroslav Borić, Lopar)
3. mjesto - Kad pjesme moje spavaju (Neda Milenkovski, Alba-Istriana, Presika, Labin)

2. -  Spominjaš se (Marija Trinajstić Božić, Vrbnik)
Pred vratima svjetlost (Nino Bijelac, Novi Vinodolski)
Kuća (Drago Draguzet, Pula)
Šetnja (Doris Bajčić, Nenadići)


ČESTITAM SVIM NAGRAĐENIMA, A POSEBNO NAŠIM ČLANOVIMA

Nagrađene pjesme:

1. mjesto
A' TAKNUL TE NISAN
Bušnjevala si me noćas
a taknul te nisan.
Svu strast, nježnost
lipotu usana
podarila si meni
a taknul te nisan.
Telo nježno, puteno
podarila si mi noćas
a taknul te nisam
Samo usne moje
Položil san na oko tvoje
suzom orošeno
a taknul te nisam
Čuh lipotu glasa tvoga
Nježnost, dodire tvoje
a taknul te nisam
Osjetil vrelu krv
ča kolala je žilama našim
a taknul te nisan
Nisan te taknul
ti si mene takla
svomu srcu si primakla.
Osjetil tvoje bilo
moja voljena vilo
a taknul te nisan.
i srce moje.
(Miroslav Borić, Lopar)

 3. mjesto
KAD PJESME MOJE SPAVAJU
...tih
budi
zaspale su moje pjesme
vragolaste, vjetropiraste
dražesne moje miljenice
umorile se
danas su pjevale glasno
pjevale u zboru
obišle mnoga skrivena mjesta
trčkarale, razigrale se, rasplesale
rasplele bujne kose djevojačke
sve kutke tvog srca
stihom milovale
Čujem toplo im je tamo bilo
a tebi od njih milo, moje milo,
znatiželjnice, moje djevojčice
i na počinak su zakasnile
dugo su se kod tebe zadržale
Zaspale su moje pjesme
bez uspavanke, umor ih savladao
ja još budna nad njima bdijem
san na trepavice nikako da legne.
Što li će reći kad se probude,
znam da će opet, kao svakog jutra
još u piđamicama
iz tople postelje sa police
hitro skočiti
prepričavati što im se u snu zbilo
tražit će te u mom osmijehu
na usnama vrelim, gladnih tebe
prepoznat će te nevidljivog.
Reći ću im istinu svetu
da si im san čuvao
pokrivao ih svilom srca
dušom svojom
ispjevao molitvu
da traju, traju
i postanu od mene veće
Znam da si im i ti
otpjevao uspavanku
t i h u
znam i da ih
čekaš opet na istom mjestu
i u isto vrijeme gdje ćete zajedno
pjevati o meni
probdjela sam noć dugu, tešku
nesanica, bol, briga ne dadoše duši tišinu
tek pred prvi sunčev znak
trepavice utonule u san
Ljubav tvoja i dragost pjesama mojih
još pjevaju mi uspavanku milu.
(Neda Milenkovski, Alba-Istriana, Labin)

Nema komentara:

Objavi komentar