Erdovec -Lignje i poezija (životna i pjesnička)

         U selu Erdovcu, na brijegu "zrasla" je još zdavna klet i to na lijevoj strani. Nekak se baš fino stopila med trsima davajući nama pozvanima da se vu njoj i ispred nje baš dobro osjećamo. Malo je za to kriv breg, malo trsi, malo klet, a najviše domaćin.
        I gdo bi sad rekel da bi se u jednom malom prigorskom selu mogla dogoditi večer pečenih lignji (već pet let zaredom) začinjenih na jedinstveno domaći način te upotpunjene s drugim jelima, s dobrom kapljicom, ali i poezijom.
      Med trsima je bilo grožđa sake vrste i fele i se je uredno zajedno složno raslo, a tak je bilo i društvo za stolom jedino kaj je špric bil ajnc a kvalitete.

        Večeras se breg nije oril onak kak bi se očekivalo, nije se oril s grljenjem i pjevanjem, ali je bilo svejedno dobrog druženja koje podrazumijeva nadmetanje, podmetanje uz puno smijeha i odobravanja. Nigdo se nije ljutil, ali nigdo nikome nije ostal niti dužan.
Bilo nam je lijepo i ugodno tak da čak i čitanje poezije (Josip Petrlić Pjer) to nije moglo pokvariti.



Erdovec breg

Mirišal i dišal je breg na štrukle
raširil je ruke
prigrlil nas kak da smo domaći,
spotiho se kićeno falil
kak je tu lepo,
dal nam je pogled koji lepotu svlači.

I mi smo otprli srca
i duši si oduška dali
doma se nismo dali do jutra
i na ponovni susret sami se pozvali.
PjerJP