srijeda, 21. siječnja 2015.

ODRŽANA prva PJESNIČKA večer KUPP-a


Približiti pisanu riječ današnjem čovjeku u žurbi izbombardiranim s bezbroj tehnoloških mogućnosti u kojem je cilj u samo nekoliko sekundi upiti što više informacija neovisno o sadržaju ili kvaliteti. Približiti je ljudima koji nemaju vremena za sebe za svoje misli, za stvarno dostizanje onoga svojega pravoga i slobodnoga JA, koji bi mu dao misaonu neovisnost te osjećaj intelektualne vrijednosti i to ne samo na stečenom, nabubanom i očekivanom znanju već baziranu na prirodnoj intelektualnoj intuiciji.

Približiti pisanu riječ onima koji su zaboravili "čitati" i sazrijevati s čitanjem, ali i samim onima koji pišu i stvaraju "novu" pisanu riječ tako da ju dožive u stvarnom kontekstu predstavljanja.
Za to približavanje, ili domaći rečeno, za druženje s pisanom riječju pobrinuli su se članovi Križevačke udruge pjesnika i pisaca postavivši u caffe baru Calypso svoju prvu pjesničku večer.
Koncepcija večeri je bila druženje, čitanje poezije bez tematske ograničenosti upotpunjene s nekoliko pjesama domaće zabavne glazbe iz 70-tih i 80-tih godina za što se pobrinuo gitarista Siniša Beljak (član KUPP-a).
Svoj pisani rad ili vam, svoju poeziju su predstavili: Ljiljana Picig, Stjepan Golubić, Milica Ježovita, Zdenka Čavić, Ana Jakopanec zatim tajnik udruge Mladen Mikec i predsjednik udruge KUPP Josip Petrlić Pjer koji je bio i voditelj, domaćin ove večere. Od članova još su tu s nama bili i Ljiljana Petrlić i Radovan Knežević.
Ovo je bila večer, za mene govoreći, kada sam uživao u svakoj sekundi i kao prijatelj tih ljudi i kao pjesnik i pisac, dok su drugi izvođači, a ponaosob publika, naglasili želju da se što prije i što češće ponovo vidimo i viđamo.
Dva sata odmaka od svakodnevnog i tempom predefiniranog zamijenili smo s ležernošću, spontanošću i samo proaktivnim riječima. Dva sata koja su nas u pozitivi obilježila za puno ugodnijih dana unaprijed.
Zaključak posjeitelja, aili na kraju i svih ostalih: "Tak nekaj posebnoga, stvarno treba ljudima ovoga grada", a ja se baš i ne bi štel meštati.
Sljedeće druženje, na istom mjestu i još  s nekim "novim" pjesnicima zakazujemo za ožujak.

Hvala djelatnicima i vlasnicima cafe bara Calypso na dobroj suradnji.






...i publika je čitala!!!!
 
 ...i vlasnik Stanko se je znojil!!!
...drugi su i uživali!!!














ponedjeljak, 19. siječnja 2015.

Književni kajkavski - JEZIK SVIJETA

Književni kajkavski napokon je dobio 
kod i mjesto među svjetskim jezicima

 SIL International dodijelio je kajkavskom KJV

– Napokon smo dobili internacionalni ISO 639-3 kod za kajkavski književni jezik od 16. do 19. stoljeća, s pojedinačnim djelima u 20. stoljeću. Taj jezik i književnost pisana na njemu vjerojatno su najvažnije naslijeđe kajkavaca – objašnjava Međimurac Mario Jembrih, jedan od autora projekta revitalizacije kajkavskog.
Upravo je on sastavio dopis sa zahtjevom za dodjelu koda, uz podršku uglednih jezikoslovaca. Kod dodjeljuje institut SIL International u SAD-u, a “zeleno svjetlo” dale su i druge internacionalne organizacije poput linguistlist.org. No, cijela je procedura trajala čak dvije godine!
Različit od govornog
– Kod za kajkavski književni jezik je kjv, a preuzela ga je već engleska Wikipedija koja je standard za sve druge Wikipedije. Samo da objasnim, dobiveni kod se ne odnosi na današnji govorni kajkavski jezik, koji se razlikuje. Nažalost, neki nastavci u padežima su nestali, a i puno riječi već je zaboravljeno. No, kajkavski književni jezik povezan je s današnjim kajkavskim i uz malo truda većini je kajkavaca razumljiv. Najvažnije je da nije izumro, a djela na njemu izvode se i danas. Primjerice, Krležine “Balade” uglazbio je Darko Rundek i često se izvode u kazalištu, a djelo “Kinč osebujni” Petra Berke nedavno je izvedeno u Mariji Bistrici – ističe Jembrih i upozorava da je kajkavski književni u hrvatskoj javnosti i školstvu marginaliziran, a u svijetu je praktički potpuno nepoznat.
– Sad je dobio mjesto koje mu i pripada među svjetskim jezicima – napominje i dodaje kako rječnik kajkavskog književnog jezika, čije je izdavanje inicirao Miroslav Krleža, sadrži kajkavske riječi iz više od 400 književnih izvora. Centar kajkavske književnosti i jezika bio je Zagreb. Prva je tiskara rad počela u Nedelišću pokraj Čakovca 1573. godine, i u njoj je ubrzo tiskana i prva kajkavska knjiga “Dekretum” Ivana Pergošića.
Doprinos Međimuraca
– To je službeno početak književnog kajkavskoga jezika. Knjiga je tiskana pod pokroviteljstvom Zrinskih. Međimurci su, inače, dali velik doprinos kajkavskom. Ignac Sentmartoni iz Kotoribe napisao je prvu kajkavsku gramatiku, Franjo Sušnik je zajedno sa Zagorcem Andrijom Jambrešićem napisao veliki kajkavsko-latinski rječnik, a Petar Berke iz Štrigove je napisao “Kinč osebujni”... – nabraja Jembrih, te napominje kako je u aktualnoj promociji kajkavskog puno napravio Kristian Novak s nagrađivanim romanom “Črna mati zemla”, u kojem su dijalozi i na međimurskom kajkavskom, kakav se govori u Sv. Martinu na Muri i okolici.


Sveučilišni profesor Joža Skok od sveg srca pozdravlja uspjeh kajkavskog jezika

Na vijest da je kajkavski književni jezik od 16. do 19. stoljeća dobio međunarodni ISO kod zahvaljujući trudu udruge Kajkavska renesansa, sveučilišni profesor, povjesničar književnosti, antologičar, književni kritičar i veliki poznavatelj kajkavskog književnog stvaralaštva Joža Skok rekao je da kodifikaciju “od svega srca pozdravlja”.
– Ta je kodifikacija i želja svih nas koji već dugo djelujemo kroz Kajkavsko spravišče, kojemu sam potpredsjednik, ali i kroz časopis Kaj u čijem uređivanju sudjelujem već dvadeset godina. Ova nam je vijest stoga izuzetno dragocjena. Kajkavska se baština, naravno, mora njegovati, revalorizirati i sačuvati. Jasno je da mi imamo hrvatski standardni jezik pa je dužnost svakog građanina da ga svlada bez obzira na dijalekt kojim se služi. Ali, mi nikako ne smijemo zaboraviti da imamo i tri dijalekta te da se na tim dijalektima i dalje stvaraju i vrijedna književna djela pa je kajkavski jezik i književni jezik.Uvijek se zalažem za obvezno svladavanje standarda, ali i za poznavanje dijalekta, kako kajkavskog tako i čakavskog. Mislim da je i hrvatsko školstvo u razumnim granicama dužno omogućiti govornicima standardnog jezika određeno razumijevanje postojećih dijalekata, makar kroz njihove brojne rječnike i književna djela – ističe profesor s iznimnim pedagoškim iskustvom.
Skok je inače napisao brojne čitanke za osnovnu i srednju školu, autor je velikog broja knjiga iz starije i novije kajkavske književnosti, a veliki je autoritet za područje hrvatske dječje književnosti.Udruga Kajkavska renesansa pokrenula je i portal Kajkavski jezik te portal Kulturne kajkavske regije koji su iznimno popularni. (dde)

subota, 17. siječnja 2015.

Djeca su POEZIJA

tekst i foto: PjerJP
Petak, 16.01.2015.
Vozeći se prema Koprivnici pomislio sam da će danas biti samo još jedan obični petak kojega treba što bezbolnije zaobići i zatim razdragano i što čvršće zgrabiti vikend pod ruku. 
Zimsko "toplo" sunce je bacalo podsjetnik na proljeće i odmah je vožnja kroz  Jagnedovec prešla u finu ugodu.
Još koji zavoj lijevo-desno, penjanje uz brdo i tu sam na cilju, lovački dom "Jelen" - Draganovec.

Danas sam bio pozvan na prirodno-edukativno druženje sa djecom učitelja Radovana Kneževiča iz Bakovčica i s lovcima iz lovačkog društva "Jelen". Njima je ovo već tradicionalno druženje, no za mene nešto sasvim novo. Pošto volim da mi lišće šušti ispod čizama, a oči šaraju tražeći kakvu ptičicu ili neku drugu životinju domaće nam Bilogore, prepustio sam se u ruke iskusnih domaćina.
Šetali smo se i igrali šumom, upoznavali hranilišta za divlje svinje i srne, penjali se na "čeke", istraživali tragove... i naučili ono najvažnije,a to je: "Što to u stvari jesu lovci i što to oni stvarno rade"?
 Odgovor  na to pitanje je sasvim jednostavan i iskren uz veliku dozu ponosa jer lovci su veliki čuvari divljih nam životinja, čuvari prirode i edukatori ostalih ljudi. Bez lovaca bi sve bilo drugačije, puno lošije...

Zadivile su me danas dvije, po meni, najvažnije stvari, a to je:
- s koliko žara i znanja su
nas lovci vodili kroz šumu i uvodili nas u njihov svijet rada protkanih ogromnom ljubavlju tekoliko su djeca pokazala volje da sve to ili barem što veću količinu informacija upiju i odnesu sa sobom. Vidjelo se da su najveći čuvari prirode lovci i djeca, samo ako im se da prilika i dobro objasni ili predstavi kako i zašto to raditi.
Ovo druženje nije prošlo bez prave domaće gostoljubivosti pa su nas lovci počastili s izvrsnom hranom. Svaka čast kuharu! 
No, i mi smo htjeli biti pristojni pa smo domaćinima odrecitirali nekoliko pjesama, a djeca su i pjevala.
Pjesme su recitirali:Vedrana Blažeković, Dubravka Horvat (iz Podravke), Ana Lukčin (iz Podravke) i pjesnik i pisac Josip Petrlić Pjer s time da je sve to lijepo začinila slikarica Slava Blažeković poklonivši glavnom tajniku lovačkog društva, umjetničku sliku fazana.
Dan, edukativan i poseban i za djecu i za lovce, ali i z nas ostale. Preporuka svim drugim školama da svoju djecu vode na terensku nastavu jer tu se istinski i dubinski upija pravo znanje i ljubav za prirodu i svoj kraj. Koliko su ta mala djeca pokazala želje, volje, ali na kraju i znanja o šumskim životinjama jednostavno fascinira i nadahnjuje. 


Još jednom hvala djeci PŠ Bakovčica, njihovom učitelju Radovanu i članovima lovačkog društva Jelen koji su danas bili s nama.