Prije nego što pročitate ovaj te4kst od moga prijatelja Jerka samo da kažem da me oduševljavaju ovakve ideje i realizacije. Podrška svima onima koji žele davati nesebićno sebe drugima...
Poštar prije podne, poštarica poslije podne
Poštar prije podne, poštarica poslije podne
U
tjednu prije Valentinova učenici, 3. - 8. r., OŠ "Grigor Vitez" Sveti
Ivan Žabno pisali su pisma i poruke svojim prijateljima, prijateljicama i
simpatijama. Pisma su stavljali u prigodno ukrašenu kutiju. Dopisivanje
je završeno u četvrtak kad je nekoliko članova naše Filatelističke
grupe sredilo pristiglu poštu i razvrstalo je po razredima. Uoči
Valentinova, na iznenađenje učiteljica i učenika, pojavio se poštar,
stigao je u učionice za vrijeme nastave i počeo dijeliti pisma i poruke.
Najviše ih je iznenadio svojim izgledom. Imao je pravu poštansku kapu,
poštansku jaknu, kravatu i veliku poštansku torbu. Na odjeći i torbi
uočavao se znak Hrvatske pošte. Neke djevojčice su dobile na desetke
pisama, dječaci manje. Imat će što čitati cijeli vikend, bit će i za
uspomenu. Pisma su dobile neke učiteljice i spremačice. U
poslijepodnevnom turnusu ista slika,ipak nešto drugačija. Pojavila se
poštarica i dijelila po razredima pristiglu poštu. I ona odjevena kao
prava poštarica. Opet djevojčice primiše puno, puno više pošiljki od
dječaka. Kako je Valentinovo subotom, pošta je dijeljena petkom. Uspjeli
su primatelji i pošiljatelji. Mi stariji sjetili smo se pisanja pisama i
čestitki kad nije bilo današnje tehnologije. Nostalgija je to za ne baš
tako davnim vremenima. Učenici su poželjeli opet pisati pisma. Nadajmo
se da će to biti za sljedeće Valentinovo. Neki su žalili što oni nisu
mogli biti danas poštar, poštarica.
Jerko Barišić OŠ "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno
Jerko Barišić OŠ "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno
Nema komentara:
Objavi komentar