Deset đaka i učitelj Radovan Knežević su me ugostili u svojoj predivnoj i mnogo puta nagrađivanoj školi i omogućili mi da s njima podijelim nekoliko svojih pjesama za djecu iz moje knjige poezije za djecu "Domoljublje i trublje". Neke su i napisane baš za njih (pjesma "Crvena jabuka" - povod njihov program "Dani jabuka").
Malo poezije, malo razgovora, puno prisnosti i obostrane podrške.
Hvala im za današnje druženje i vidimo se ponovo!
CRVENA JABUKA
Ste vidjeli onog malog iz trećeg
reda
kako ovu mirišljavu jabuku mjerka
i gleda,
i misli si, misli, kako da ju
ukrade
i njenu sočnost svojim ustima
dade.
Uvjeren da je izrasla samo za
njega
i da je pojesti baš on treba...
Ali tu je i ona mala iz petog reda
i ona ovu mirišljavu jabuku mjerka
i gleda,
razmišlja kako da se je što prije
dočepa
oguli je, nareže i skuha si mljac
finoga kompota.
I još stavi cimeta i mrvu šećera
ova jabuka biti će samo njena
večera...
Jabuka ugleda njihove gladne oči
uplaši se i odluči da sa stola
skoči,
kotrljajući se nada da je uhvatiti
neće
no tu je ruka jedne spretne mame,
nije imala sreće.
Sada mama tijesto miješa dok rol
se grije
te razmišlja što će ispeći
prije...
Da li prhku pitu ili slasnu
savijaču
pa da ostane i zdravog soka za
pijaču,
možda ledni kolač ili da spremi flašicu
džema
zna da ničeg zdravijeg od jabuke
nema.
Možda da složi jabučni ocat ili na
torti puno želea
ma mogla bi složiti još razna,
razna jela...
Jabuka to sluša i još se više i
jače zacrveni
godile joj havle, ali zajeca „ Jao
si ga meni,
mjesecima sam sunce, kišu, jutra i
noći grlila,
nisam ja ta jabuka koja bi se rolu
veselila“.
Odnekud, iznenada, iz sobe se
pojavi bakica stara
drhtavom rukom uze jabuku
govoreći:
„Ti češ biti, moja mirišljava
prijateljica s ormara“
PjerJP
Nema komentara:
Objavi komentar