Josip Petrlić Pjer - S PJEROM U PRIČU - Oko okliša se ne okoliša

https://www.youtube.com/watch?v=42UOXoGB6jo&feature=youtu.be

Oko OKOLIŠA se ne OKOLIŠA

Kako sebično.

Mislimo da je na zemlji lijepo

samo ono što se ljudskom oku sviđa,

da je dobro

samo ono što NAMA godi i što samo NAMA  dobro čini,

da vrijedi

samo ono što mi procjenjujemo da vrijedi...

Kako sebično!

Uumišljeno, a ipak nekako i paradoksalno normalno,

jer i nas je priroda stvorila.

Dala nam šansu da je stečenim znanjem vodimo...

Kuda? Kamo? Kako?

Je li s nama sretna?

Jesmo li opravdali očekivanja?

Pa pitajmo stoga rode i ptice,

ribe i kitove ubojice.

Pitajmo vukove i na sjevernom polu medvjede bijele,

pitajmo morske kornjače ...

Pitajmo i one koje zbog NAS više pitati ne možemo

i samo slika na njihovo postojanje nas sjeća...

Sada se pitam, a čemu uopće pitanja?

Jer, da smo se htjeli uistinu upitati

pitali bi se prije nego smo nepopravljivu štetu i nanijeli...

Svi se kunemo u prirodu

u njenu potrebu

ljepotu, čarobnost,

jedinstvenost, neponovljivost.

Kunemo se, ali...

Znam, znate, znamo!

Riječi, riječi i samo riječi!

Udahnite još jednom punim plućima

u zalasku zlatno žutog sunca

dok vas vjetrić večernji nježno umiva,

pomirišite cvijet,

mahnite lastavicama,

na dlan primite krijesnicu

da vam barem uspomene

jednoga dana budu zdrave i prirodne...