https://radiokrizevci.hr/2019/06/susret-s-pjerom/
Neumorni Pjer stalno stvara
Križevački pjesnik, književnik, kantautor, dramski pisac i redatelj, scenograf, radijski voditelj, novinar….Josip Petrlić Pjer bio je gost 20. svibnja u Gradskoj knjižnici Kaštela na “Književno-glazbenoj večeri s Pjerom”. Susret je glazbom upotpunio gost Boris Krivec. Uz to, Gradska knjižnica Kaštela u sklopu Kaštelanskog kreativnog proljeća upriličila je i “Kaštelanski književni tjedan s Josipom Petrlićem Pjerom” te je održano osam književnih susreta za djecu u osnovnim školama i dječjim vrtićima u Kaštel Lukšiću, Kaštel Sućurcu, Kaštel Gomilici, Kaštel Starom i Kaštel Kambelovcu.
Doživio je Pjer pritom samo riječi hvale.
Ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić kazala nam je nakon književne večeri: - “Možete se ponositi sa tako svestranim umjetnikom koji u sebi nosi mnoge talente, ali je najvažnija ta njegova neposrednost i toplina, taj način predstavljanja svega što radi. On i njegov prijatelj iz Splita, Boris Krivec – hrvatski Leonard Cohen oduševili su publiku”.
Bio je to povod za naš razgovor s Pjerom o njegovom radu.
“Bilo je to veliko priznanje da jedan autor dobije čitav jedan književni tjedan i drago mi je da su posjetitelji, i odrasli i djeca, bili oduševljeni.
Ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić kazala nam je nakon književne večeri: - “Možete se ponositi sa tako svestranim umjetnikom koji u sebi nosi mnoge talente, ali je najvažnija ta njegova neposrednost i toplina, taj način predstavljanja svega što radi. On i njegov prijatelj iz Splita, Boris Krivec – hrvatski Leonard Cohen oduševili su publiku”.
Bio je to povod za naš razgovor s Pjerom o njegovom radu.
“Bilo je to veliko priznanje da jedan autor dobije čitav jedan književni tjedan i drago mi je da su posjetitelji, i odrasli i djeca, bili oduševljeni.
Nastalo je već dosta knjiga, i za djecu i odrasle pa da podsjetimo na njih?
“U sedam godina uspio sam objaviti sedam naslova što mi književnici kažu da je previše. Ja smatram da je premalo, aktivnije pišem nekih osam godina. Ako ide pisanje, zašto se ne bi čovjek izražavao. Imam sreće pa pišem sve formate: od poezije, proze, satire, novele, romane za djecu, romane za odrasle , poeziju za djecu i odrasle. To mi nije zahtjevno. Problem bi bio da pišem samo romane. Raditi stalno na jednom romanu bilo bi dosadno, međutim ja istovremeno znam pisati poeziju za djecu, roman za odrasle, neki tekst za portal i tako dalje. To je onda vrlo dinamično. Da sam objavio sedam knjiga poezije to bi bilo strašno, bez obzira što imam preko 900 pjesama napisanih. Nije svrha imati knjige samo zbog broja knjiga, nego da svaka bude neki napredak. Puno ljudi treba sudjelovati u tome. Knjiga nije samo autorova, već naprotiv, autor je jedan od sudionika te knjige. Najbolje je kad je cijeli tim zajednički, dobar, a ja zapravo mijenjam tim, jer ovisi o vrsti teksta. Time se dobije i jedna raznovrsnost”.
Pjer podsjeća i na dosadašnje knjige za djecu i odrasle.
” Prva je bila knjiga poezije “Odškrinuti snovi” 2013. godine, druga “I ja sam tu”, pa sam se dotaknuo prve knjige za djecu “Radionica povijesnih priča” , radnja se odvija u Križevcima između Gornjeg i Donjeg grada kod suhozida gdje je jedan otvor i zanimalo nas je kuda taj otvor vodi i što on znači. To treba pročitati, surađivala su tri povjesničara i
svaki povijesni detalj je provjeren. Objavio sam i jednu knjigu na koju sam jako ponosan. Zove se “47 zrna” i promociju sam imao u najelitnijem dijelu Hrvatske, u caffe galeriji “Lav” iznad Kamenitih vrata. To su pjesničke minijature, ne haiku nego još manje , od 5 do 12 riječi. Dakle, sažeta cijela misao u tako malo riječi” – kazao nam je
Pjer i rekao jednu minijaturu:
“Što je pjesnik?
Samo otvorena duša diše, miriše stih”
Ponosan sam da je ta knjižica džepnog formata opjevana na francuski, ima dvije jednakopravne naslovnice. Htio sam pokazati da nije veličina i debljina knjige znak da vrijedi. Imam poziv za predstavljanje knjige na jesen u Francuskoj. Nakon toga sam objavio knjigu za djecu “Bilogorske zgode” jer tražio sam način kako da izađem sa
književnim radom van županije. Napravio sam knjigu o prijateljstvu naša tri grada u županiji. Ja sam autor iz Križevaca, Darko Pernjak iz Koprivnici i ilustratorica Andreja Živko iz Đurđevca. To je priča o Vilimu, to je ždrijebe i svi je uspoređuju s Bambijem, no ne završava tužno. Potom sam 2017. objavio knjigu poezije za djecu "Domoljublje i trublje" koja je stvarno predobro prihvaćena i kod djece i kod učitelja. Tu je i knjiga “Detektiv Pero” 2018. izašla iz tiska, koju je otkupilo i ministarstvo što
dokazuje kvalitetu. Na to sam vrlo ponosan, no najponosniji i najzadovoljniji sam što mogu raditi s djecom i to od 3 do 10 godina”.
Josip Petrlić Pjer dobitnik je ovogodišnjeg priznanja Grada Križevaca. Na to je ponosan, kaže:“Svi kažu da je kod kuće najteže. Ne da ljudi ne znaju, znaju sve o tebi. Jako sam sretan što sam dobio priznanje. U mojim godinama mislio sam da me ne može više ništa toliko razveseliti. Dva puta sam bio nominiran, dva puta prošao i bio skinut što me vrlo povrijedilo. Ove godine dali su si truda, kandidirali me i sretan sam što je to prošlo
bez i jednog pitanja “zašto” i u odboru i Gradskom vijeću koje je to odobrilo. Baviti se književnošću, biti svoj, ne pripadati ni jednoj stranci, ne biti u sustavu, a dobiti priznanje je iznimno teško. Ne samo da je ovo priznanje moje, nego je to priznanje naše kulture, svih ljudi koji se bave kulturom u ovom gradu – knjižnice, Pučkog otvorenog učilišta, “Lipe” i svih mladih ljudi koji se bave kulturom. Rijetko je da se u nekom gradu dobije priznanje za kulturu, tu nema dohotka, ekonomske računice. Drugi kažu, lud si, radiš badava, to govore. Ali, imaš poriv dati ljudima ono što možeš. Ne mora to biti vrhunska kultura. Što znači vrhunska kultura? Ako se čovjeku svidi, to je to.”
I to priznanje je Pjeru poticaj za daljnje projekte.
Samo otvorena duša diše, miriše stih”
Ponosan sam da je ta knjižica džepnog formata opjevana na francuski, ima dvije jednakopravne naslovnice. Htio sam pokazati da nije veličina i debljina knjige znak da vrijedi. Imam poziv za predstavljanje knjige na jesen u Francuskoj. Nakon toga sam objavio knjigu za djecu “Bilogorske zgode” jer tražio sam način kako da izađem sa
književnim radom van županije. Napravio sam knjigu o prijateljstvu naša tri grada u županiji. Ja sam autor iz Križevaca, Darko Pernjak iz Koprivnici i ilustratorica Andreja Živko iz Đurđevca. To je priča o Vilimu, to je ždrijebe i svi je uspoređuju s Bambijem, no ne završava tužno. Potom sam 2017. objavio knjigu poezije za djecu "Domoljublje i trublje" koja je stvarno predobro prihvaćena i kod djece i kod učitelja. Tu je i knjiga “Detektiv Pero” 2018. izašla iz tiska, koju je otkupilo i ministarstvo što
dokazuje kvalitetu. Na to sam vrlo ponosan, no najponosniji i najzadovoljniji sam što mogu raditi s djecom i to od 3 do 10 godina”.
Josip Petrlić Pjer dobitnik je ovogodišnjeg priznanja Grada Križevaca. Na to je ponosan, kaže:“Svi kažu da je kod kuće najteže. Ne da ljudi ne znaju, znaju sve o tebi. Jako sam sretan što sam dobio priznanje. U mojim godinama mislio sam da me ne može više ništa toliko razveseliti. Dva puta sam bio nominiran, dva puta prošao i bio skinut što me vrlo povrijedilo. Ove godine dali su si truda, kandidirali me i sretan sam što je to prošlo
bez i jednog pitanja “zašto” i u odboru i Gradskom vijeću koje je to odobrilo. Baviti se književnošću, biti svoj, ne pripadati ni jednoj stranci, ne biti u sustavu, a dobiti priznanje je iznimno teško. Ne samo da je ovo priznanje moje, nego je to priznanje naše kulture, svih ljudi koji se bave kulturom u ovom gradu – knjižnice, Pučkog otvorenog učilišta, “Lipe” i svih mladih ljudi koji se bave kulturom. Rijetko je da se u nekom gradu dobije priznanje za kulturu, tu nema dohotka, ekonomske računice. Drugi kažu, lud si, radiš badava, to govore. Ali, imaš poriv dati ljudima ono što možeš. Ne mora to biti vrhunska kultura. Što znači vrhunska kultura? Ako se čovjeku svidi, to je to.”
I to priznanje je Pjeru poticaj za daljnje projekte.
“Imam sada pet projekata, jedna je knjiga za odrasle. To mi je za gušt, jedna knjižica. Ja volim drugačije, kazalište i književnost , dao sam si zadatak da napišem književnu formu u kojoj nema likova, u kojoj nema radnje, u kojoj ne pišem o ljubavi, o vjeri, u kojoj se čitatelj ne smije sa mnom složiti, mora sa mnom razgovarati jer ako se slaže, onda je to monolog. Ako se ne slaže sa mnom, imamo komunikaciju i želim da taj tekst bude prijemčljiv svima neovisno o obrazovanju i statusu. To je meni bio izazov, napisano je, poslano na čitanje urednicima.
Četiri projekta su za djecu, napisane su priče o princezi Hedoni "Princeza Hedy", dječak je autističan s obzirom da radim književne susrete s djecom s posebnim potrebama i izuzetno je to lijepo i izazovno. Zadovoljstvo je nemjerljivo i imao sam potrebu napisati pričicu sa stvarnim lokacijama u Choco baru. To je priča o čokoladi, princezama i kandidirat ćemo preko Udruge osoba s invaliditetom Križevci prema europskim fondovima i ministarstvima. Imam i jednu priču za vrtićki dio “Vlakić i Ana putuju u Kalnik”, zatim priče o Štatutku, knjiga poezije za djecu "Zavrti svoj kišobran"...
Ima Pjer puno ideja, puno još neispričanih priča. Ovo su najave samo za neke, a on će nastaviti marljivo raditi te dio toga prenijeti i na druge, svoje slušatelje, čitatelje, posjetitelje, velike i male, u Križevcima, ali i po cijeloj Hrvatskoj.
Puno uspjeha! (J.I.)
Ima Pjer puno ideja, puno još neispričanih priča. Ovo su najave samo za neke, a on će nastaviti marljivo raditi te dio toga prenijeti i na druge, svoje slušatelje, čitatelje, posjetitelje, velike i male, u Križevcima, ali i po cijeloj Hrvatskoj.
Puno uspjeha! (J.I.)
Nema komentara:
Objavi komentar