srijeda, 28. kolovoza 2019.

Moj intervju PODRAVSKI LIST

14|                                                                   PODRAVSKI LIST 26. KOLOVOZA 2019.


JOSIP PETRLIĆ PJER, DOBITNIK GRADSKE NAGRADE ZA KULTURU

BIO JE GLAZBENIK, RATNIK I INKASATOR, A PJESME ZA DJECU ULAZE MU U LEKTIRU

Pjer radi na objavi čak pet novih knjiga, među kojima je i priča o dječaku Štatutku:
 - Mislim da sam stvorio zaštitni lik Križevaca



Na moju sreću, a neki bi rekli za kaznu, imam ambicija da budem talentiran u puno toga i život mi je dozvolio da se u određenim periodima i posvetim tim talentima – reći će skromno Josip Petrlić Pjer dok sjedimo u Hedoninom Choco baru, jedinom gradskom ka iću u koji zalazi.

Malo je reći da se radi o iznimno svestranu čovjeku. Jedan križevački novinar kazao je kako bi se o njegovu životu moglo napisati pet romana.
U trećem razredu osnovne škole počeo je pisati pjesme i do 19. godine napunio dvije bilježnice. Potom ih je spalio. 

U vojsci je zarađivao pišući ljubavna pisma drugim vojnicima za njihove cure. Dvadeset godina bio je klavijaturist i menadžer najpoznatijeg križevačkog sastava, Sedmica benda, s kojim je proputovao pola Europe. Od 1991. do 1995 bio je u ratu. Neke od posljedica su PTSP i invalidska mirovina. Radio je kao inkasator i dao je otkaz kad je dobio prvoga od trojice sinova, postao je „domaćica“. Bio je urednik i novinar. Bavio se atletikom i rukometom, bio je u trenerskoj ekipi koja je RK KTC u deset godina iz četvrte dovela u prvu ligu. U 40. godini vratio se književnosti. U zadnjih šest godina objavio je sedam knjiga, a ima spremnih još 14. 

Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle, napisao je tri drame. Osnovao je Križevačku udrugu pjesnika i pisaca, kojoj se u kratkome roku pridružilo 50-ak književnika, neki i iz Dubrovnika. Njegove pjesme triput su bile u inalu krapinskog festivala kajkavske popevke. Snimio je CD i nekoliko videospotova. 

U Kaštelima kod Splita ove je godine uspostavljen Književni tjedan s Josipom Petrlićem Pjerom, koji će biti tradicionalan. To će biti jedini festival nazvan po živućem podravsko-prigorskom piscu, i to u Dalmaciji, premda Pjer piše i na kajkavskom. Nedavno je dobio godišnju nagradu Grada Križevaca za kulturu. Član je Hrvatskog društva skladatelja, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika za djecu i mlade. Među ostalim. Njegova djela za djecu ušla su u uži izbor za školsku lektiru. I sad vi recite što je Josip Petrlić Pjer.


Ove godine u Kaštelima kod Splita održan je Književni tjedan s Josipom Petrlićem Pjerom, koji će postati tradicionalan


- Nekako sam svakih pet godina mijenjao profesiju. Kad se nečemu posvetim, onda sam 100 posto 'unutra', sve do trenutka kad vidim da više ne mogu napredovati. Onda se posvetim nečemu drugome. Recimo, s bendom sam u Zagrebu svirao u svim hotelima osim u Sheratonu. Bili smo po Austriji, Njemačkoj, u Roterdamu… Nakon 20 godina u tome poslu dao sam i prošao sve što sam mogao - veli Pjer dok otpija kavicu. Tada se, nastavlja, dogodio veliki preokret. - Odlučio sam prekinuti glazbenu karijeru, a u to doba, 2002. godine, Križevci su proslavljali 750. rođendan. Ponukan željom da gradu nešto poklonim, u dva sata napisao sam 12 kitica pjesme, glazbu i aranžman. Vidio sam da mi dobro ide i vratio sam se pisanju – kaže Pjer. Počeo je potom raditi na dva fronta - pisao je pjesme za domaće estradnjake, što nije smatrao nečim vrijednim pažnje u umjetničkom smislu, ali je donosilo prihode, a s druge strane počeo je stvarati pravi književnički opus. Piše i za djecu i za odrasle, a veli kako se najbolje osjeća u društvu djece. - Zašto? Vrlo jednostavno – kod njih nema 'muljanja', dodvoravanja, nema očekivanoga, sve je vrlo iskreno. Doista uživam kad gostujem po školama i vrtićima te komuniciram s djecom i čitam im svoje pjesme, no tu mora biti interakcije - ima me i na stolu i pod stolom – i to ne zato da bih se djeci svidio, nego da bih im pokazao da je kreativnost važna, da je važno biti svoj. 

Nenametljiv, ali svoj – objašnjava Pjer. U ovome trenutku radi na izdavanju pet naslova koji su spremni za tisak, među kojima su roman za odrasle i četiri knjige za djecu. - Roman za odrasle Nedovršeni rukopis neka je vrsta eksperimenta, bez radnje i likova, ne pišem o ljubavi, ne pišem o vjeri, želim da se čitatelj sa mnom ne složi, da bude komunikacije, a ne monologa. Počinje rečenicom: Mrtav sam

Jedna od knjiga za djecu događa se upravo ovdje, u Choco baru, to je bajka o autističnom dječaku u kojoj se ne zna gdje prestaje mašta i počinje stvarnost. Tu surađujem s gradskom udrugom osoba s invaliditetom, koji su prepoznali moj koncept kao dobar. Druga je o dječaku Štatutku, koji živi u bilikum-dvorcu na tri kata s vrapcem starim 767 go dina, kao i Križevci, i oni skupa idu u povijest te predstavljaju poznate likove. U prvoj priči, a planiram ih objaviti pet, to je naš izumitelj Marcel Kiepach, koji bi, da nije umro u 21. godini života, bio u rangu Nikole Tesle. 

   - Nadam se da sam stvorio lik koji će biti zaštitni znak Križevaca za dugo vremena – pripovijeda Pjer. Kaže kako mu je pisanje potreba, kao jelo. - Svaki dan nešto napišem, ali ne znači da će to i ostati. Evo, sinoć sam napisao četiri kartice, a možda ću zadržati tri rečenice. Dosad sam napisao oko 900 pjesama za odrasle, ali od njih ću ukupno objaviti možda 70 pjesama. Cilj nije količina i ne povodim se za književnicima koji su izdali desetke knjiga, ali od prve rečenice u prvoj do zadnje rečenice u zadnjoj nisu se pomaknuli, nisu napredovali – zaključuje Josip Petrlić Pjer. (hš)















Nema komentara:

Objavi komentar