PISAC PJER I PJEROVA PRIČA "AMUŠOVA ŠPILJA"
NA DANIMA METEORITA U KRIŽEVCIMA
Na otvorenoj pozornici parkinga iza
Gradske knjižnice Franjo Marković
Trg Sv. Florijana 14, Križevci
Osim predavanja i izložbi,
22.7. 2024. (ponedjeljak)
s početkom točno u 20:20h
organiziran je i poseban program za djecu – interaktivni susret s piscem za djecu Josipom Petrlićem PJEROM iz Križevaca koji će male (i velike) posjetitelje upoznati sa svojom pričom AMUŠOVA ŠPILJA o križevačkom meteoritu, odnosno kako je on očima pisca doživio križevački meteorit.
Osim autorove priče za djecu o križevačkom meteoritu čija se radnja odvija u našoj Ratarskoj šumi biti će uživo uz
gitaru izvođene pjesme za djecu, priče, izložba ilustracija iz knjige, razgovor s piscem... i poklon iznenađenja!
Normalno, sa silaskom noći prišuljati ćemo se do terase
zvjezdarnice i promatrati teleskopom nebo…
...
ŠTO TREBA?
Dekica na
kojoj čete sjediti, dječja znatiželja, nesputanost, zaigrana mašta i SVAKAKO doći na vrijeme…
Organizator: Astronomsko društvo Perzeidi u suorganizaciji s Gradskom knjižnicom “Franjo Marković” Križevci
Vidimo se, SRCEMAH!
Upravo se dvije nove pripovijetke "Amušopva špilja" i "Praščić Prugić" pune mašte i fantastike, gotovo na tragu velike Ivane Brlić Mažuranić, događaju u našim šumama, tu blizu nas...
Robert Mlinarec, književnik i urednik knjige
Knjiga "Priče iz šume" 2021. autor Josip Petrlić Pjer, Ilustracije Tijana Mamić,
AMUŠOVA ŠPILJA (uvodni ulomak)
Josip Petrlić Pjer
Amuš je bio sasvim običan devetogodišnjak
koji je živio i ponašao se kao i svi njegovi vršnjaci. Vrijeme, osim u školi,
je uglavnom provodio u svojoj sobi zabavljajući se i koristeći sve blagodati
što nove tehnologije mogu pružiti. Iz dana u dan život mu je stalno imao istu
dinamiku. Nije se žalio. Tu uhodanu svakodnevnicu su jedino remetila druženje
njegovih roditelja sa svojim prijateljima. Nije znao zašto, ali volio je to
vrijeme provoditi s njima. Zapravo, uvijek je sve podredio da bi bio na tim
druženjima. Kao začaran je slušao sve te silne priče koje su oni pričali, a koje
su se njima stvarno događale. Ma bilo je tu stvari za ne povjerovati, ali opet
imalo je smisla. To što iz današnje perspektive izgleda čudno ne znači i da se
nije tako odigravalo. Ne malo broj puta je maštao da i on živi u dječačkom dobu
svojih roditelja. Posebno mu se dojmilo kada su dosta zagonetno pričali što su
sve u Ratarskoj šumi radili. Svatko od njih je imao svoju priču koju uopće nije
ispričao već se samo nadovezao na već izrečene riječi da je ta šuma čarobna.
Divno čarobna! To izgovarajući na lice im se navlačio zagonetni očaravajući
osmijeh i u trenutku kao da su nestajali u tom zagonetnom vremenu. Amuš ih je
molio da mu kažu o čemu se tu radi ili da mu ispričaju te priče, odgovor je
uvijek bio da se to ne može ispričati da se to mora doživjeti. Normalno, ako se
ima sreće, posvećenosti, upornosti i hrabrosti.
Toliko ga je ta zagonetnost o Ratarskoj šumi obuzela da
ju je pod svaku cijenu odlučio upoznati i istražiti. Nije bila daleko od
njegove kuće, odmah preko brijega. Vozeći bicikl do nje bi stigao za par
minuta. Sjetio se on da dok je bio malen, roditelji su ga u nju vodili, ali se
nikako nije mogao sjetiti da li je tada doživio što čarobno. Možda i je, ali se
ne sjeća. U šumu mu se nije išlo samom pa je zamolio svoja dva prijatelja,
vršnjaka iz grada, da idu s njim. Nevoljko su pristali. Oni nisu bili
oduševljeni s tom idejom kao on i umjesto vožnje biciklom do šume i po šumi
radije bi se igrali na kompjutoru. Zbog prijateljstva s njim, pristali su da će
ići u šumu sutra poslije škole.
Tu noć baš i nije previše spavao. Pomišljao je da bi u
Ratarskoj šumi sigurno moglo biti moćnih zmajeva, duhova, ogromnih strašnih
zvijeri… i nadao se da nisu pre strašni i preopasni. Stresao se. Ubrzo si je te
loše misli izbacio iz glave jer da su oni tako strašni i opasni pa i njegovi
roditelji i prijatelji ne bi to preživjeli i još s takvom ushićenošću pričali o
tome. Sigurno ih ima i sigurno nisu tako loši. Jedva čekam! S tom mišlju je
zaspao...
