program: DVA U JEDAN petak, 3.07.2015.
Izložba slika Bobe Csik
i promocija zbirke poezije Youssefa Abou Aldana
(O životu, o ljubavi, o smrti)
Tek danas, dva dana poslije programa smogao
sam snage da nešto napišem o tom izvrsnom petku za slikaricu Bobu Csik,
pjesnika Youssefa Abou
Aldana, ali i mene. Dosta truda i želje da sve ispadne što bolje stvorilo je u meni konfuziju
osjećaja
i na kraju poslije programa, iscrpljenost i gubitak pokretačke
energije, svu sam je uložio i poklonio tom programu tog petka. Sada
vidim da je to bila fantastičan spoj raznovrsnosti i to apsolutnom
svakom faktoru (porijeklom, obrazovanjem, stilom života,
mentalitetom...) osim u možda dva tri zajedničkih crta. Željeli smo
surađivati,
nadopunjati
se s razumijevanjem i dobrotom bez isticanja bilo koga od nas. Željeli
smo dati sebe posjetiteljima baš onakvi kakvi i jesmo, bili smo pravi
tim, obitelj za jednu večer, a kao da smo se znali i surađivali
godinama.
A kako je bilo?
- Nama predobro, ugodno, toplo, jedinstveno, spontanih emocija, neki bi rekli čarobno...
A publici?
- Prvo moram
reći da je i tu jedan od
najvećih razloga što s tim uzbuđenjem i zadovoljstvom pričam o toj večeri. Ta naša mala sala i još dvije tri spojene
s njom
bile su dupke pune, kao košnica bi neki rekli, ali da, i prostor na
pločniku ispod prozora programske sale je bio pun posjetitelja, naše
publike. Iako je bilo
poprilično vruće i sparno i
mnogi nisu mogli čuti sve što smo govorili, zdušno su bili uz nas, stajali i slušali. Pljeskali i odobravali.
Kako je došlo do te suradnje?
- S obzirom na to da naše Društvo za očuvanje križevačke baštine "Križevački štatuti" imaju svoje novouređene prostore koji su
namijenjeni
za razni vid kulturnog sadržaja, htjeli smo da poslije izložbe
fotografija Marcela Kovačića nastavimo s nizom slikarskih postava. Na
našu sreću odabir je pao na križevačku slikaricu Bobu Csik koja je odmah
pristala i mene zamolila da joj pomognem voditi i organizirati taj
program. Predložila je da bi bilo dobro, normalno ako bih htio, da
napravimo u sklopu otvaranja
izložbe i promociju
prve zbirke poezije dr.
Youssefa.
I na to sam pristao iako sam znao da je teško i zahtjevno postaviti
takva dva programa- Zahtjevno je iz više razloga, a naročito zbog same
dinamike programskog dijela. Kako publiku
No, bilo ne bilo zahtjevno, to se pokazalo kao pun pogodak gdje smo svi uživali.
Moram
dodati da smo Boba i ja sami i u miru radili postav izložbe, a i to
naše druženje mi je baš godilo, od tog kreativnog zajedničkog
umjetničkog rada do srodnosti u razmišljanju i nadopunjavanju. Nadam se
da je tako bilo i Bobi.
Postavili smo postav, pripremio sam programski dio i krenuli smo.
Publika
je žamorom odobravanja popunila prostorije i krenuli smo... Prvo ja
(Josip Petrlić Pjer, kao moderator), ispred domaćina Željko
Picig,zatim Luka Ožegović -gitara,
Marija Križanić- recitatorica, autor
Youssef Abou Aldan, kustos muzeja Zoran Homen, slikarica Boba Csik... pričalo se,
recitiralo, sviralo, davalo podršku, educiralo... pljeskalo...
pokazivalo emociju...
Iako se možda činilo da je to sve dugo trajalo, meni je brzo prošlo... bio sam sretan zbog Bobe, zbog
Youssefa, zbog našeg društva, zbog svake osobe koja je ovu večer odlučila biti s nama.
Zaključak je nemoguće svesti samo tako u par rečenica
, a kamoli u jednoj rečenici, no
pokušat ću to izreći ovako.
Poslije programa velika
većina posjetitelja je dugo, jako dugo ostala u druženju i razgovoru... smijalo se, tapšalo,
hvalilo i zahvaljivalo... Pojavila se želja da sve to postavimo na jesen u Koprivnici...
2 u 1 programski, a 3 u 1 ljudski.
( Izložbu možete pogledati do kraja kolovoza i to ponedjeljkom i petkom od 19 -21 h.)
