Izložba slika Bobe Csik
i promocija zbirke poezije Youssefa Abou Aldana
(O životu, o ljubavi, o smrti)
A kako je bilo?
- Nama predobro, ugodno, toplo, jedinstveno, spontanih emocija, neki bi rekli čarobno...
A publici?
- Prvo moram reći da je i tu jedan od najvećih razloga što s tim uzbuđenjem i zadovoljstvom pričam o toj večeri. Ta naša mala sala i još dvije tri spojene s njom bile su dupke pune, kao košnica bi neki rekli, ali da, i prostor na pločniku ispod prozora programske sale je bio pun posjetitelja, naše publike. Iako je bilo poprilično vruće i sparno i mnogi nisu mogli čuti sve što smo govorili, zdušno su bili uz nas, stajali i slušali. Pljeskali i odobravali.
Kako je došlo do te suradnje?
- S obzirom na to da naše Društvo za očuvanje križevačke baštine "Križevački štatuti" imaju svoje novouređene prostore koji su namijenjeni za razni vid kulturnog sadržaja, htjeli smo da poslije izložbe fotografija Marcela Kovačića nastavimo s nizom slikarskih postava. Na našu sreću odabir je pao na križevačku slikaricu Bobu Csik koja je odmah pristala i mene zamolila da joj pomognem voditi i organizirati taj program. Predložila je da bi bilo dobro, normalno ako bih htio, da napravimo u sklopu otvaranja izložbe i promociju prve zbirke poezije dr. Youssefa. I na to sam pristao iako sam znao da je teško i zahtjevno postaviti takva dva programa- Zahtjevno je iz više razloga, a naročito zbog same dinamike programskog dijela. Kako publiku
No, bilo ne bilo zahtjevno, to se pokazalo kao pun pogodak gdje smo svi uživali.
Moram dodati da smo Boba i ja sami i u miru radili postav izložbe, a i to naše druženje mi je baš godilo, od tog kreativnog zajedničkog umjetničkog rada do srodnosti u razmišljanju i nadopunjavanju. Nadam se da je tako bilo i Bobi.
Postavili smo postav, pripremio sam programski dio i krenuli smo.
Publika je žamorom odobravanja popunila prostorije i krenuli smo... Prvo ja (Josip Petrlić Pjer, kao moderator), ispred domaćina Željko Picig,zatim Luka Ožegović -gitara, Marija Križanić- recitatorica, autor Youssef Abou Aldan, kustos muzeja Zoran Homen, slikarica Boba Csik... pričalo se, recitiralo, sviralo, davalo podršku, educiralo... pljeskalo... pokazivalo emociju...
Iako se možda činilo da je to sve dugo trajalo, meni je brzo prošlo... bio sam sretan zbog Bobe, zbog Youssefa, zbog našeg društva, zbog svake osobe koja je ovu večer odlučila biti s nama.
Zaključak je nemoguće svesti samo tako u par rečenica, a kamoli u jednoj rečenici, no pokušat ću to izreći ovako.
Poslije programa velika većina posjetitelja je dugo, jako dugo ostala u druženju i razgovoru... smijalo se, tapšalo, hvalilo i zahvaljivalo... Pojavila se želja da sve to postavimo na jesen u Koprivnici...
2 u 1 programski, a 3 u 1 ljudski.
( Izložbu možete pogledati do kraja kolovoza i to ponedjeljkom i petkom od 19 -21 h.)
Nema komentara:
Objavi komentar