Ana Jakopanac vu Krapini

Kaj si čovjek more poželjeti bolje, već da s frendicom zapali po kišnom danu vu Krapinu na
                 "Recital kajkavske poezije Krapina 2014".
Glavni razlog tog putovanja nije to kaj sam ja zgodan i šarmantan već to kaj je Ana Jakopanec iz Koprivnice, članica Križevačke udurge pjesnika i pisaca -KUPP-a, dobila nagradu za svoju pjesmu "Kmica".
I nije samo dobila nagradu, već je po stihu iz njene pjesme nazvan i cijeli ovaj recital

"Jedino ljubaf blešči i vu mraku". 

Baš sam bil ponosan na nju tijekom cijele večeri, ne moram niti reči da je i ona bila fest uzbuđena.

Dva dana me je baš dobrano frkala bol u trbuhu i moram reči da mi se u takvom stanju nije išlo i još k tome vozilo auto, no obečal sam Ani da ćemo ići i nema druge, išli smo. Bil je red da netko u ime Križevačke udruge pjesnika i pisaca bude kao podrška Ani, a k tome sam dobil i osobnu pozivnicu, bez obzira na to što nisam poslao pjesmu, tako da niti s te strane ne bi bilo korektno ne doći.
Pošto su me bol u trbuhu i astma tiskali od ove večeri nisam nikaj očekival.
I prevaril sam se!

Punu i prepunu glazbenu dvoranu Srednje škole u Krapini su preplavili pjesnici i zaljubljenici poezije. Ma čim smo ušli osječala se tak fina pozitiva da sam skoro na sve tegobe mam zaboravil.
Kud god da sam se okrenul posjetitelji i sudionici programa su se u manjim i večim grupama spominjali i baš onak pristojno ljudski družili, a tek me je prava pozitiva čekala i to tam gdje baš i nisam očekival.
Poezije, pozitiva, lepe, kvalitetne pisane i izgovorene reči, dobra i opuštena prijateljska atmosfera, glazba za svačija vuha sve je to naprasto prštalo s pozornice, jednostavno su se vinovnici programa i posjetitelji tak kvalitetno nadopunjavali da nisam mogel, a da ne uživam.
I ne samo ja, svi nazočni.
Ma čim je voditeljica programa, Križevčanka Tanja Baran, krenula s programom znali smo, biti će ovo večer kojoj se mora prisustvovati.
Kak je bilo sve po redu ne budem nabrajal, ali budem samo rekel da su nastupali kao recitatori glumci: Marija Borić, Biserka Ipša, Jan Kerekeš, Lujo Kunčević, Kristijan Potočki.
Sve pohvale!

Popeval je Međimurec Mirko Švenda Žiga ( cijela "dvorana" ga je zdušno hvatala) kojeg je uz zvuke klavira pratil Splićanin Toni Eterović-opasna kombinacija.
Sve je bilo baš onak kak treba pa čak i domjenak sa štofom i naglaskom na stara domaća autohtona jela (ja sam gutil čurke s zeljem i žgancima, a i štruklje) tak da se je Radovan Novina -predsjednik tog recitala, mogel samo zadovoljno smješkati i družiti s pjesnicima i svim sudionicima programa. Zaslužil je to!

A tko s nama nije bio...
Još jednom čestitke organizatoru, svim pjesnicima koji su poslali pjesme i koji su došli na ovaj program i čestitke i zahvala svim sudionicima programa jer su ponovo pjesnike učinili ponosnim.

Nagrađena pjesma

   Kmica

Znad grada i sela spušča se kmica

posipa senje čez  šume i pute,

zamaglena steza, sako drevo dremle

ftica uspavnku  spotiha popevle.

Zgublen i žalosten zbiral sem živlenje

preveč toga sem potratil zalud

morti bu i meni pak zorja zazorjala

vlečem se nazaj, čez megleni put.

Zmolil sem pokajanje, kak sem znal

popikavlem, blodim čez trnje i kamenje.

Žmefko vu duši, trudno telo pada

al' vu črni kmici nije hmrla nada.

Još gda bi mogel ljubaf vrnuti nazaj

lefko bi prepoznal zgubleni kraj

i plot domači, videl stezu saku

jedino ljubaf blešči i vu mraku.

Znad grada i sela spušča se kmica

pokriva mrklinom sve šume i pute,

zgublena je steza, sako drevo dremle

jedino ljubaf vu kmici popevle. 

                                                  Jakopanec Ana