Pješice na Kalnik

Ne mogu vjerovati, još uvijek ne mogu vjerovati da sam si krivo narihtal vuru za zvonjenje i to za cijelu vuru. I lijepo ja ujutro ustanem, laganini se motam po kući kad zapita žena: "Kaj još nisi otišel?" Htel sam joj odgovoriti da stignem, nema žurbe no kad sam hitil oko na vuru imam kaj videti. Pa oni s kojima sam trebal iti pješice na Kalnik su otišli već prije pol vure.
Krasno!!!!
Bravo ja, a za to sam se kuril i radoval se tome cijeli tjedan.
Nema druge na brzinu sve potrpati u ruksak, kišobran vu ruku, jer morti bi mogla i kiša opasti, i žurno za njima. Vele ljudi da te jutarnji friški zrak zbistri i to je istina jer sam se nakon 300 metara sjetil da bi me jedan dio gradskog puta mogel netko i otpeljati. Palac vu zrak i već pajdaš koči i bez pitanja me dopremil do ruba same šume, a tu je bila i prva točka odmora ili pregrupiranja za hodanje po šumskom terenu.
E, baš sam bil sretan i sad stvarno kužim kad vele da za sreću malo treba.
Nas desetak, skoro se svi znamo, na čelu sa Štefom Jembrekom poznatom planinarskom stazom u odličnom raspoloženju smo lutali prema Kalniku.

Povod današnjeg hodanja je

Svečana skupština 90. obljetnice djelovanja

Planinarskog društva Kalnik Križevci 

koja će se mam poslije podneva održati na Planinarskom domu Kalnik.
S obzirom na to da znamo kaj nas tam čeka fino smo ubrzali kretanje.
Morem reči da sam istinski cijelim putem užival, pa čak i onda kad sam malo skrenul za kojih 500 metara s glavne staze i skoro su me zbog toga stukli.

Dan upotpunjen i ispunjen s dosta razgovora (prečesto mojega), druženjem s dragim mi prijateljima i pogledom koji bojama prirode daje sasvim drugačiju definiciju.
Hvala članovima planinarskog društva Kalnik kaj su me pozvali i nahranili.

Sve čestitke svim bivšim i sadašnjim članovima PD Kalnik Križevci na ustrajnosti tijekom ovih aktivnih 90 godina.
Gdo voli i štuje prirodu nemre mrzeti niti ljude.
Meni je bilo posebnom drago kaj su ovaj hod odradili i tri člana KUPP-a: Jasna Šimek, Vladimir Lovreković i Josip Petrlić Pjer, a poslije nam se pridružil i Zdenko Radić.
I sad vam moram reči nekaj u povjerenju: "Izgleda da sam ja bil danas jedini vu tom društvu kaj nisam planinar".

 

 

 

 

 

 

 

 

 Foto by PjerJP, isto kak i tekst.