utorak, 17. prosinca 2013.

OSIJEK me privukl k' sebi

Pjesnici i pjesničke duše navek se namiriše i če treba 300 kilometara prejti da bi se jedan stih mogel izrecitirati, oni budu došli, ali i dobrog domaćina našli.
Nedjelja prijepodne za mene umorna jer sam oko 4  ujutro išel spavati, a već u 7 put preko Koprivnice, Virovitice i Našica do Osijeka. Istina za volju nisam zaozbiljno znal što me tamo čeka, ali po pričanju suputnika tamo je domćin Mika (Milenko Ćorić) dobra duša neka.
Hladno je bilo, ali društvo zagrijano prijateljstvom nateralo je kilometre da samo klize. Uz mene se je stisnula Ana Jakopanec iz Koprivnice, a i naprijed su bili njeni sugrađani, a moji članovi KUPP-a, Sanja i Zoran Damjan. Moram reči da se odavno nisam vozil otraga i guštal sam zevajući levo desno bez cilja i bez obaveza. Čuvali su me, pazili i hranili ko bebu i hvala im na tome.
A zakaj smo zapravo išli tam?
Grad Osijek za dan osječkih branitelja i " Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek" dodijeljuju priznanje za najbolju domoljubnu i ljubavnu pjesmu! Priznanje se zove MARIN ZANZE po branitelju i kolegi pjesniku koji je umro prije oko dvije godine.
Jednu od nagrada je dobila i Sanja Damjan i zato je put imal izvrsnu svrhu.
Bilo je puno pjesnika iz cijele Slavonije, puno dobrih pisanih riječi puno u liriku obučenih pjeničkih života.
Bilo je zanimljivo što je naš domaćin Mika imao istovremeno i promociju svojih dviju zbirki poezije "Bijeli Božić u Osijeku" i Zagreb je... na tvojoj adresi", a sav prilog od prodaje je išao jednoj bolesnoj curici. Ma, svaka pohvala Miki i svim domaćinima na nesebičnosti, na iskrenosti srca i zbog takvih ljudi Božić je stvarno nešto posebno.
 
Bilo smo počašćeni od obitelji Ćorić pozivom da dođemo na ručak u njihovu kuću i imali smo što i vidjeti. Puna kuća gostiju koji su tako privrženo razgovarali, tako se dobro poznavali da je to milina. Nadam ste da niste pomislil da je stol bio prazan, jer ste tada sigurno zaboravili da smo u Slavoniji, a tamo nema da itkom ode gladan od njihove kuće. Nismo niti mi otišli gladni već presiti i puni dobrih dojmova o Milici domačici o Miki i njegovoj obitelji i njihovim prijateljima. Srce pjesničko Slavonsko navek samo kuca dobrotom ma kako im teško bilo. Do viđenja do ponovnog druženja.

Nema komentara:

Objavi komentar