Uživajte i putujte s Antonijom kao što sam i ja...
život je kako kada
06.06.2014., petak
Montagnana
Ponekad me naljute neki napisi pa ne izdržim šutjeti. Viknem, kriknem,
zapišem, posvađam se sa familijom i ohladim se nakon što ispušem
ljutnju. I tako sasvim smirena vraćam se na putovanje kroz talijansku
pokrajinu Veneto. Nakon Mantove jer nam je bilo zacrtano u itineraru
dolazimo vidjeti grad koji je još uvijek cijel opasan savršeno uščuvanim
zidinama. Tek kada ih vidite shvatite koliko je to morao biti velik
grad u srednjem vijeku. Montagnana. Očito nije previše u popisu
turističkih organizacija jer je osim nas jedva koga od turista bilo.
Uglavnom zastane vam dah od pogleda na te zidine iz
petnaestog-šesnaestog stoljeća.        Trg je gotovo prazan, nešto malo ljudi kupuje povrće i voće, lagano je nešto škrapalo pa smo i mi požurili kupiti jagode dok ja hvatam još zanimljiv dvorac    Spuštamo se ulicom prema izlazu. Ispred nas gradski redari   |
04.06.2014., srijeda
Bolje da ljulja nego da žulja
|
Ne sjećam se kada sma zadnji put napisala dva posta u istom danu, ali
evo me jer ne mogu prešutjeti, a to mi je često minus u životu. Čitam danas na portalu kako je Angelina smršavila 14 kg u mjesec dana, kako su liječnici zabrinuti i sve tako o tome koliko je koja poznata faca sa estrade smanjila obujam struka. Bože dobri, pomislim da bi sve koji žele izgledati kao kosturi, a uz put nameću svoje viđenje ljepote ostalim ženama, trebalo definitivno izolirati na neki otok i to ZAUVIJEK. Da pišem velikim slovima jer jedino tako mogu zavikati u ovom virtualnom svijetu. I nije čudo da se kada je žena u pitanju uopće ne pita koliko je pametna, koliko sposobna, koliko vrijedna već samo koliko kila ima viška. Kojeg viška? Vjerojatno ti hodajući kosturi koji diktiraju izgled žena misle da se muškarci okreću samo za njima. Ne razumijem i nikada neću shvatiti to i takvo razmišljanje. Od postanka svijeta putenost je bila razlog koji je muškarce osvajao. Ništa se ni danas nije promijenilo. Ne želim hvaliti pretilost koju je izazvala brza prehrana pa gotovo cijela populacija tamo preko bare slijepo slijedi Anegilnu i njoj slične. Čudi me što se kod nas na portalima, u časopisima reklamiraju isti proizvodi kao što je Nidora s kojom je Enđi u mjesec dana maknula sa ionako nikakvog tijela još 14 kg. Pa pobogu ženski svijete hoće li ikada biti kraj mučnom životu koji se uporno vrti oko vage, celulita, bora i potrebe stalno biti utegnutog tijela kao da vrijeme stoji. Stvarno sam se razljutila jer ako malo bolje pogledamo muški svijet uočit ćemo slijedeće: mnogi već sa trideset ostaju skoro sasvim ćelavi i to je O.K. U istim godinama, a kod nekih i ranije tzv pivski trbuščić lagano pokazuje tendenciju oblikovanja. Kako će godine prolaziti sve će biti izraženiji. Hlače će se odjednom nositi niže od struka jer tako manje smetaju. Istina neki će pokušati dnevno sate i sate provoditi u teretanama kako bi zadržali pločice, oblikovane bi(i ostale)cepse, ali onog dana kada im teretana postane teret sve će se srušiti kao kula od karata i objesiti kao prazna vreća ako se ne popuni salom. No žene uredno prihvaćaju svoje muškarce takve kakvi jesu, pa zašto nas onda tvornice svega i svačega uvjeravaju da mi svojim muškarcima nismo dovoljno privlačne ako imamo koju kilu viška, ako nam se na trbuhu nakupilo nešto sala, ako su nam bokovi nešto širi, zašto? Oko svega se vrti profit i zbog toga ja ostajem ovakva kakva jesam bez dijeta i bez potrebe biti hodajući kostur pa makar se više nitko za mnom ne okrene. Iako znate što, vidim ja kako se dosta njih okrene za ženom koja ima sjajne obline i koja ih zna nositi samosvjesno. Ona prastara istina: „Bolje da ljulja nego da žulja“ živjet će sve dok bude svijeta, sigurna sam. 04.06.2014. |
Mantova
Vrijeme odmora, mislim onih godišnjih uskoro dolazi pa da priložim još
malo mog skitanja. Tko zna možda netko poželi, naravno ako u kojoj
čarapi ima još koji euro, zaviriti u gradove Italije koji nisu
turistički razvikani kod nas. Ne reklamiram Italiju nego samo pišem
kratko o viđenom. Moja najstarija kćerka je kako ju od milja ponekad
zovem već dugi niz godina Talijanka pa tako s njom, zetom i unucima
nađem se i na nekim putovanjima. Ovaj put je to bilo u dijelu kojeg zovu
„Mala Venecija“. Udaljeno oko pedeset kilometara od Venecije. Camping
Oasi. Naš smještaj u 80 kvadrata stacioniranih, komfornih kamp kućica.
Kamp je u trokutu između Jadranskog mora i ušća rijeke Brente. Iako je
druga polovica travnja još je prerano za aktivnosti na moru, no ipak u
kampu je dosta živo. Ljudi dolaze, čiste i spremaju osobne prikolice
kako bi sve bilo spremno za toplije vrijeme. Na putu prema Camping Oasi
prva nam je destinacija bila Mantova.
Dok moji čekaju u redu za doručkom ja klikam u blizini
crkvica iz 17 st. Dan je mokar, siv i stalno škrapuca. Vrijeme nije za obilazak, a ni temperatura
od samo 13 stupnjeva. Ja delicije fotkam izvana, a onda uživam u nutra
Nakon zadovoljenih apetita krećemo u obilazak središta i poznatog dvorca obitelji Gonzaga
Oko jednog od vlasnika, a zbog njegovog slobodno možemo reći raskalašenog života Verdi je skladao operu Rigoleto
tako se kuća u kojoj ćete dobiti sve turističke informacije zove
Prostranost trga
može se dobiti samo sa nekog od tornjeva, a kako smo mi bili u obilasku
oko i unutar dvorca koji po velićini izgleda kao manji grad
sa jednako velikim crkvama
a u crkvi sv. Barbare su ove predivne orgulje
iz sedamnaestog stoljeća. Mantovu je pogodio zadnji teški potres i još
se oporavlja, tj. restauriraju se dijelovi dvorca, i znamenitih
građevina
Teško je dobiti razmjere potresa i ljepotu nekih dijelova središta kada
su posvuda dizalice i skele. Ova crkva Rotonda sv. Lorenca je
najstarija crkva u Mantovi (1083 g.) 
Od Milana do Venecije i nazadkoga zanima (http://it.wikipedia.org/wiki/Rotonda_di_San_Lorenzo). Još pogled na vrt 
Nema komentara:
Objavi komentar