I danas sam, kao i tisuće puta prije, išao u šetnju u
Ratarsku šumu. Kiša je prestala padati, ali su iza nje ostali mali potočići i
grabice vode. Kao neki dječarac, gacao sam po njima zadovoljno pjevajući manje
poznate operne arije.
I taman kada sam došao do otprilike sredine šume, do dijela
gdje glavna staza sužava i skreće u lijevo u gustiš, iznenada na mene skoči
gotovo gola, prezgodna djevojka. Kao što je za mene bilo iznenađenje taj
erotski iznenadni napad, tako sam i ja nju iznenadio svojim znanjem borilačkih
vještina. Istina da ne znam u koji sport bih sada mogao svrstati tu obranu.
Dakle, kako sam je iznenadio s obranom tako sam je iznenadio
i s užurbanim poznavanjem kretanja kroz šumu u pravcu svoje kuće.
S obzirom na to da je sa mnom bio i moj vjerni prijatelj
pas, koji je na žalost ostao na poprištu borbe, da li zbog nemogućnosti
praćenja mojega tempa ili srama kakvog ima gazdu (sad manje važno), zamolio bih
vas da ako ga vidite, da mu kažete da mu je gazda kod kuće na sigurnom i da ga
čuva žena.
E da, vidio sam i famozno djelo lumena inteligencije kišne
gliste koji je na ulaz u Ratarsku šumu nabacao veliku gomilu smeća. Svaka ti
čast majstore jer tu dnevno prolazi oko sto sportaša i rekreativaca i nema, a
da ne vide tvoje umjetničko djelo.
Sprinter PjerJP
Nema komentara:
Objavi komentar